*DAN PADA VUKOVARA*

Znam, znam, nismo se čuli mjesec dana... ali evo, pretrpana sam poslom, imam novih informacija za vas, sve ćete čuti na vrijeme, trenutno si dobro moram isplanirati vrijeme, jer sam zadnjih tri dana spavala svega 5 sati, tako da još dobro i funkcioniram s obzirom na situaciju. Idem u školu, već i vozim u sklopu autoškole, pišem i vodim svoju emisiju, evo ekskluzivno vam kažem da će uskoro biti i još jedna emisija (detalji uskoro!) i tako... Baš sutra idem u Zagreb na Smotru Sveučilišta (opet rano ustajanje) ali se radujem tome jer idem s frendicom koja već studira, a ja ću moći pitati što god me zanima :)

Današnji post odlučila sam posvetiti upravo Vukovaru, budući da danas obilježavamo 25. obljetnicu pada grada Vukovara. Moj djed je hrvatski branitelj, bio je u Domovinskom ratu i to na području Vukovara, stoga je ta tematike dosta emotivna za moju obitelj. On je danas u koloni sjećanja, u Vukovaru, a tamo sam bila i ja prije kakvih 5 godina. Iako je toliko prošlo, još uvijek se sjećam da su me prožele velike emocije... tuga, bol, patnja, suosjećanje, žalost... sve vas to čeka kad jednom odete posjetiti Vukovar. Ali svejedno ga posjetite! Da, znam,. bit će teško, ali jednom morate otići i vidjeti ta mjesta, pročitati knjige antiratne tematike (npr. Miroslav Krleža-Baraka Pet Be, Marijan Gubina-260 dana) jer nažalost, tek onda ćete shvatiti koliko možete biti zadovoljni svojim životom kojeg premalo cijenite.

Htjela bih vam malo pobliže objasniti temu knjige "260 dana" autora Marijana Gubine. Dakle, to je autobiografija, pisana po stvarnome događaju koji se dogodio za vrijeme Domovinskog rata kad je Marijanu bilo samo 10 godina. Sa 10 godina on je zajedno sa svojom obitelji proživio pakao. Radi se o okupiranom području istočne Slavonije, mjestu Dilj u blizini Vukovara. Knjiga je prožeta emocijama, nećete moći ostati ravnodušni da ste ne znam kako tvrdog srca. Jednostavno ne možete. Djelo je pisano bez dlake na jeziku, svaka riječ koju izgovaraju četnici dječaku se urezala za pamćenje i on ju je prenio na papir. Svakako vam preporučam da pročitate ovo djelo - plakat ćete, ali ćete na kraju naučiti više cijeniti svoj sadašnji život!

Sam autor je za djelo rekao: "Ovo je djelo malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva.”

"Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI.”

"Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim… NEMOJTE NI VI!”

Imala sam jučer prezentaciju u razredu vezanu za Krležino djelo antiratne tematike Baraka Pet Be i povezala sam to s ovim djelom 260 dana Marijana Gubine i same obljetnice Vukovara. I baš sam rekla i pišem opet: Ako ovaj čovjek, koji je imao 10 godina i osjetio na svojoj koži svu tu grozotu, dakle onaj koji je proživio pakao, ako takav čovjek NE OSUĐUJE I NE MRZI, otkud onda nama koji hvala Bogu nismo bili tamo, nismo se rodili, otkud nama pravo da mrzimo i osuđujemo?

Zaista vas pozivam da svi zajedno kao mlada generacija počinjemo širiti politiku mira, mržnja nikada ništa dobroga ne donosi. Jedno su činjenice tko je koga prvi napao, koliko je to trajalo i sl., to je nešto objektivno, ali način na koji ćete se vi danas, sutra odnositi prema Srbima je vaš subjektivni izbor. Oprostiti, nikad zaboraviti. Ali oprostiti. Isto tako, rekao je jedan čovjek koji nije Hrvat, ali se borio na našoj strani čijeg se imena nažalost ne mogu sjetiti, čitala nam je profesorica danas izjavu da Srbi nisu isto što i četnici jer mnogo se Srba borilo na našoj strani. Četnici su bili koljači. Sve se vrti oko politike, kao i nacizam, Nijemci su bili uvjereni da je ono što rade ispravno jer ih je Hitler uvjeravao u to. Imajte to na umu.

s muzeja na Ovčari

18.11. 1991. nećemo nikada zaboraviti i ne smijemo, već moramo s poštovanjem i zahvalnošću odati počast palim borcima i posjetiti grad heroja, predragi Vukovar.

Rekao je Siniša Glavašević koji je također izgubio svoj život na Ovčari:

"Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi."

  

                            

Slobodno poslušajte pjesme: Grad palih anđela, Dok Dunav i Prošao sam sve koju pjeva Dino Jelusić, a pisao ju je po uzoru na knjigu 260 dana, a sam Marijan Gubina se pojavljuje i u spotu.

Želim vam miran vikend i ovaj post završavam s izjavom Marijana Gubine:

"Ostvarenje mira u svijetu ovisi o buđenju svijesti, o dijelu svakog pojedinog člana ljudske rase. Danas, to je imperativ da svaki čovjek snosi odgovornost za izgradnju mira i harmonije u svome srcu. Svi mi imamo ovu zajedničku misiju koju moramo ispuniti. Svjetski mir ostvarit će se kada svaki član čovječanstva postane svjestan ove zajedničke misije - kada se svi zajedno budemo molili za našu zajedničku svrhu… Ne čekaj dobro, već ga čini kako bi ti se isto što prije vratilo."