četvrtak, 29. lipnja 2017.


*DOSTA MI JE SVEGA, OSIM...!*

Pozdrav ljudi, večeras malo povratak u realnost haha Čemu ovaj malo pesimističan i ljutit naslov? Zato jer se trenutno tako osjećam pa je vjerojatno lakše izrazit osjećaje na blogu haha Uživajte :)




Prošla državna matura. Konačno. Da je bilo stresno, bilo je. Da sam uuuužasno sretna što je završilo, jesam. Da se bojim da ću past matematiku, bojim se. Tko god je pisao sve A razinu kao ja, zna da nije bilo nekih posebno velikih problema OSIM s matematikom jer zašto bi sve bilo okej... :/ Budući da se masa ljudi žali na fejsu, toplo se nadam da će prag za prolaz spustiti na 20% za 2 inače padam matematiku... E sad. Nisam jedina. Ima nas puno kojima život visi o niti haha I to o čemu drugome nego o matematici. Ono što "boli" su petice i četvorke iz tog predmeta koje sam mukom, trudom i radom zaradila i imala dosadašnje 4 godine. Pošteno. Uz veeeeliku pomoć Tonija Miluna <3 Ljudina! Ak se sjetiš u pol 11 navečer provježbat malo potencije, nađeš video pustiš i rješavaš s njim. To je ogromna prednost.

Osoba zahvaljujući kojoj možeš čak i skužiti tu matematiku haha

Da ne skrećem s teme, vratimo se na državnu maturu. Većini je bilo dosta teško. Upisala sam A zbog psihologije, jer je uvjet sve A razina (3 glavna predmeta + psihologija izborni). Znala sam da neće biti lako, ali sam se nadala nekakvoj mršavoj trojki haha Nakon ovogodišnjeg testa bit ću prepresretna ako dobim 2. Ako prođem. Činjenica je da cijela Hrvatska nije glupa! Ako je većina učenika napisala loše, znači da nešto ne štima. Osobno smatram da je zadataka bilo previše za 3 sata. Također dosta njih bilo je preteško. Tipa znaš kako se taj tip zadataka rješava, ali ti sad tu oni ubace logaritme pa ovo pa ono, pa se ti snađi. Rješavala sam starije mature, najviše sam vježbala po algebrinoj knjižici, gledala Tonija Miluna, i u potpunosti se slažem sa drugima kad kažu da je ovo bila najteža matura iz matematike dosad. Ono što bih voljela istaknuti jest: Kako je moguće da postoji TOLIKI nesrazmjer između onog što se uči u školi i onog što je u testu na državnoj maturi? Čemu TOLIKO teški zadaci? I čemu TOLIKI broj istih? Kao 30 zadataka, ali zapravo ih je oko 45 kad se zbroje svi podzadaci. Za to imaš 3 sata koja prolete brzinom munje. Još barem pola sata bi mi super došlo da opće PROBAM razmisliti i riješiti zadnja 2,3 zadatka koji nose najviše bodova (3 i 4). Čisto sumnjam da se znanje matematike ne može provjeriti s 20 zadataka...



Poslije mature, slijede prijemni :) Danas sam bila u Osijeku, u mojoj dragoj Slavoniji <3 Nas oko 100 je pisalo prijemni za upis na studij psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a primaju 30 brucoša. Test se sastojao od 3 dijela i ukupno je trajao oko 2 sata i 15 min. Nisam se baš ništa pripremala, a ruku na srce za takve testove se i ne možeš pripremati. Sve se temelji na tvom logičkom razmišljanju, inteligenciji te poznavanju stranih riječi i izraza. Testiranje je prošlo poprilično dobro, Osijek mi se sviđa, a profesori na faksu su na prvu jako srdačni i veseli, pravi Slavonci :)  Išli smo još malo u posjet rodbini pa sam se vratila kući danas oko 18 h. Sutra pišem radijsku emisiju, u 20 h ide uživo, a u subotu ujutro opet pravac Zagreb na drugi prijemni, isto za psihologiju na Filozofskom fakultetu. Onda me još čeka zadnji, treći prijemni na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu za studij Socijalne pedagogije, također u Zagrebu, u srijedu. Vjerujem da je naporno, znam da meni je, stoga ako koji maturant ovo čita, želim mu svu sreću na prijemnim ispitima! :)

I naposljetku, pustimo malo državnu maturu i prijemne... da spomenem još čega mi je dosta haha Budući da danas do navečer, osim rano ujutro čisto da provjerim ako ima nešto bitno, nisam bila na fejsu, shvatila sam koliko smo svi mi zapravo ovisni o tim društvenim mrežama. Onak, nema te jedan dan gore, već minimum 5 poruka od različitih osoba. I sve je to lijepo jer brinu i sve. Da, je. Ali... s vremenom postane dosadno svaki dan pričat s jednim te istim ljudima o jednim te istim stvarima, s ljudima koje znaš stvarno dobro, do srži haha. Čak tolko dobro da unaprijed znaš što će odgovoriti na tvoje postavljeno pitanje... Kolko je to fora i dobro, tolko to s vremenom dosadi i čekaš promjenu. Naravno, da se nitko od vas neće mijenjati. Probajmo jednostavno promijeniti teme razgovora i ne pričati stalno o istome. Iskoristite te vrijedne ljude u svome životu. Dajte im priliku da učine nešto novo. Podržavajte ih u životu. Budite njihov oslonac i rame za plakanje i vidjet ćete, bit će oni i vaše, ako već nisu ;)


Druga stvar, dosta mi je ljudi. Onak barem jednu minutu svaki dan haha. Fascinatno je to kako ne trebaš čekati 30. godinu života da ti se oči otvore, već je 18. rođendan i sve poslije njega dovoljan da te nemilosrdno uvede u svijet odraslih. Iako ti možda tada na to još nisi spreman. Koga briga, neke stvari ne možeš odabrati. Prošlo je pola godine otkako sam proslavila 18. rođendan, a sve nakon njega shvatila sam kao pravu "pljusku" mom dotadašnjem životu. Kao povratak u stvarnost. Tešku. Jadnu. Nerijetko kompliciranu. Rijetko predivnu. Jednostavno shvatiš da nije sve onako kako bi ti htio ili onako kako si ti mislio da jest i nastanu problemi. Ali samo ako im ti dopustiš da te pokolebaju, jer ako im se suprotstaviš na vrijeme, nemaju šanse protiv tebe. Ti si pobjednik ;)

I kao treća, i posljednja stvar za večeras da ovaj post ne bude predugačak haha, mrzim i dosta mi je kad ljudi pričaju da zato jer je netko lijep mu ide u životu ili je samouvjeren. Nema mi goreg. Prvo i prvo: SVI SU LIJEPI! Vjerujte mi, čim prije to shvatite, vaš će život dobiti smisao. Puni i pravi smisao. Moj jest. And guess what, više me uopće nije briga što će drugi reći, i u svakome vidim nešto posebno, nešto lijepo jer svi su ZAISTA LIJEPI, svatko na svoj način. Ona može biti zgodna (većini) pa će zato odlično plesati. Međutim, istina je da nosi štikle u kojima jedva stoji, uopće nema ritma i nema šanseee da pleše upola dobro kao djevojka koja nije tako "popularna" i "zgodna" kao ova prva. Druga strana. On može imati predobar auto, blistav osmijeh i govoriti kako je teški romantičar, a zapravo ne zna nijednu romantičnu pjesmu jer sluša samo cajke. Btw., onaj dečko na uglu kojeg nisi htjela ni pogledati nije "popularan" i nije "maneken", ali je bivšu curu obasipao ružama na poslu. Nije čekao njen rođendan ili Valentinovo ili Dan žena. Svaki ponedjeljak čekala ju je ruža na stolu. Jer je znao da mrzi ponedjeljak. Prekinuli su zato jer ga je prevarila. A prevarila ga je upravo cura o kojoj smo prvoj počeli pričati. E da, ona koja "super" pleše ;) I da, s onim koji je "teški romantičar". Jesam, sve sam izmislila, ali mislim da ste skužili poantu. Život vara. Oči varaju. Jaaako puno. Ne kažem da "manekenka" ne može biti dobra ili da su nužno svi oni "nepopularni" odlični ljudi. Ne. Kažem samo kako ne možete generalizirati i kako je oprez ključan u obje situacije. 



I sad pravi kraj posta. Dosta mi je svega osim PRIRODE! Vozeći se kroz tu predivnu, ravnu Slavoniju, duša se smirila skroz. Ta beskrajna polja suncokreta. Zelenilo. Plavetnilo neba. Ravnice. Šume. Životinje. Melem za oči. Morate doživjeti, morate vidjeti, pomirisati, osjetiti... ŽIVOT! To je priroda. Odmor od ovog našeg života punog stereotipa, "pametovanja" onih koji bi zadnji trebali nešto reći i ogovaranja drugih. Kad god ste tužni, ljuti, zbunjeni, pođite u šetnju prirodom. Moja mama mi to uvijek govori, i kao i uvijek, u pravu je. Priroda liječi. Sve što ti život, ljudi, posao i obaveze u njemu kradu, priroda vraća natrag. Četverostruko <3 Laka vam noć i uživajte u nadolazećem vikendu, mi se čujemo sutra u 20 h na 93,4 MHz :)


Ajde probaj se ne zaljubit u prirodu :)