*PLAĆAM ONO ŠTO VEĆ POSJEDUJEM?!*

Danas pišem o nečemu što mi već neko vrijeme prolazi po glavi... malo filozofski, potpuno drugačije, brutalno iskreno i pomalo tužno. Uživajte u čitanju.

Budući da većinom nemam nekih obaveza preko dana, posebice za vrijeme najvećeg sunca, često mi bude dosadno ili mi čak ni ne mora biti dosadno, pa se jednostavno navečer prije spavanja, "počastim" nekim dobrim filmom. Međutim, vrlo brzo i lako sam shvatila da ne mogu baš gledati bilo koji film u bilo koje vrijeme. Jednostavno, neke dane (kao i sve cure u pmsu) budem živčana i nemaaaa šanseee da mogu odgledat neki pravi romantični film poput Prljavog plesa kojeg inače obožavam <3 Kad sam živčana, pale oni filmovi gdje romantika nije glavna tema, nešto što vidiš odma pročitavši naslov, već romantika koja tek pri kraju filma bude otkrivena. Pale filmovi koji imaju neku skroz nevezanu temu s romantikom. Tipa prekjučer sam pogledala "The DUFF", a jučer "Me before you". Ima romantike u oba, ali ti ne vidiš na prvu da se romantika krije i u ovom filmu. Tu je fora. I to ne živcira, već godi na kraju otkriti da ipak ima više od samog posla ili neke druge teme koja se protezala kroz čitav film. Uglavnom, da nejdem predaleko s radnjama filmova, evo što mi je zadnjih dana zaokupilo misli...

Mi ljudi plaćamo emocije! Nešto sa čime smo se rodili. Naime, svi od rođenja znamo i iskazujemo 6 emocija potpuno isto kao i svi ljudi na Kugli zemaljskoj. To su radost, žalost, strah, srdžba, iznenađenje i gađenje. Dakle, njih 6 su urođene. Ne biraš, jednostavno se rodiš i znaš kako iskazati tih 6 emocija. I sad pomisli malo na filmove... (okej, zarađuju ziher i knjige, i računalne igrice i još hrpa grana na tome, al´ pomisli na filmove). Na žanrove filmova koji postoje. Na žanrove filmova koje ti, tvoji prijatelji, roditelji i ostali gledaju... Dakle pročitaj još jednom tih 6 emocija i prisjeti se filmskih žanrova koji postoje. Sličnost je očita, zar ne?

Jasno je kao dan koji žanr "igra" na koju "kartu". Romantični filmovi (žalost i radost), horror filmovi (strah, gađenje), komedije (iznenađenje, radost), akcijski (strah, srdžba) i mogli bi tako nabrajati i dalje... Ali poantu smo / ste skužili. I sad vas pitam... Zar zaista moramo otići pogledati neki tužan romantičan film kako bismo plakali, a koliko naših bližnjih boluje i umire? Moramo li pogledati komediju kako bismo se smijali? A zašto ne bismo ispričali neki dobar vic svojoj obitelji i prijateljima i svi se zajedno nasmijali? Moramo li otići pogledati neki horror film kako bismo vrištali i tih sat i pol bili prestravljeni, a ne strepimo li dovoljno za vlastiti život koračajući sami po mračnoj ulici kasno u noć?  Hmmmm zvuči zanimljivo kad malo promisliš o tome, jel´ da?

Naravno da svi volimo ponekad pročitati dobru knjigu ili pogledati film. Da nam svima ponekad treba mali "bijeg od stvarnosti" kojeg film od kakvih sati i pol super dočarava. To je skroz normalno. I ne pričam o tome. Pričam o tome koliko je, kad si malo na taj način posložiš kockice u glavi, jezivo da ljudi zarađuju na nama igrajući na ono na što smo svi slabi, ranjivi i nemoćni. Naše emocije. Dakle ajmo još jednom. Rodili smo se sa već prije spomenutih 6 emocija, ALI mi moramo plaćati ulaznicu za taj i taj film kako bismo te emocije zaista i proživjeli i iskazali ih prema van (ekspresija). Zar to nije malo paradoksalno, suludo?? Sad ćeš reći... pa dobro tih 30-ak kuna koje potrošim na kino ulaznicu nisu neke velike pare da bih trebao / trebala brinuti o tome. Ma nisuu. Mislim nekom i jesu, al´ recimo sad da nisu. Ne radi se sad tu o jednoj kino ulaznici. Radi se o čitavim financijama koje su utrošene da se napravi jedan film i koje su možda desetorostruko vraćene natrag kad film bude gledan... Ne ne zavidim ljudima na novcu. Svjedoci smo da ga danas imaju velikom većinom oni koji ga ne zaslužuju i koji nemaju pojma kako baratati sa svim tim svojim bogatstvom, a mnogi još uvijek na svijetu gladuju... :/

Ima raznih mišljenja, čak i filmova napravljeno o tome (znam smiješno, a kritiziramo filmove hahah) koji ti stave tu neku "bubu" u uho i navode tebe da malo promisliš o svemu. Jesmo li zaista robovi nekih na vrhu? Radimo li svaki dan ono što mi želimo ili ono što moramo? Krenuvši od samog obrazovanja ili posla, jasno je kao dan da izbora nemamo. Moramo se školovati i u konačnici morao raditi kako bismo, primarno mogli plaćati te silne račune, kupovati hranu i od nečega živjeti. To je neizbježno... Samo je pitanje je li svima tako? Zašto nekima nije? I tko je prvi uveo taj zakon i ta pravila koja nama zapravo diktiraju život? Moćne države, korporacije... svi tu imaju prste. Možda. Ali sjetimo se prije svega jedne najbitnije stavke. Radi se o LJUDSKOM MOZGU. Mozak imamo, hvala Bogu svi. Što bi reklo... da mi možemo i smijemo živjeti onako kako mi želimo. Naravno, uvijek će biti "šefova" koje moramo slušati, država čija pravila moramo poštivati... to nam je jasno. Ali svakoga dana, nakon te "obaveze" u vidu škole ili posla, ti, ja, i svi mi IMAMO PRILIKU ŽIVJETI ŽIVOT KAKO MI ŽELIMO! Iako, bit će i jest teško... ali... nije nemoguće! Kad skuhaš, opereš suđe, počistiš malo po kući i nađeš tih pola sata vremena za sebe, smiješ i možeš raditi što želiš. Ako želiš spavati - spavaj! Ako želiš pjevati - pjevaj! Ako želiš otići na boks - otiđi na boks! Idi kamo želiš! Ispucaj te emocije SAM! Ne treba ti kino da tuguješ. Ako ti se plače - plači! Nemoj sam sebi objašnjavti razloge, često ih je teško objasniti... ali ako imaš potrebu da plačeš - plači! Ako se u nekom trenutku sjetiš nečeg smiješnog, nasmij se!! Slobodno :)

Pa to si ti, to su tvoje emocije. Emocije s kojima si se rodio. Emocije koje ti olakšavaju ili otežavaju tvoj svakodnevni život. Ovisi kako na to gledaš... ali one su tvoje, ONE SU DIO TEBE! Stoga ih nemoj zataškavati, zaključati u ormarić koji ćeš otvoriti tek kad neka prikladna pjesma ili film izađu na vidjelo... ne, otvori taj ormarić kad ti želiš, kad ti osjećaš da je bilo dosta skrivanja i kad znaš da je vrijeme da iskažeš te emocije... Samo tada, bit ćeš istinski sretan. Bez skrivanja. Bez maski. Živiš kako te volja. Zahvaljujući svome mozgu, svojoj duši i svojim emocijama. Jer to si TI :)

*ROBERT JAIĆ, O ANNEET I DRUGO*

Stigao je tako konačno i petak! (juhuuu). Večeras u emisiji "Bijele starke" predstavljam vam nagradnu igru koja počinje sutra. Jučer ste saznali da će dio nagrade biti 2 narukvice koje izrađuje maštovita dizajnerica Danijela Habunek te ste mogli pročitati moj osvrt na njen odličan rad i vidjeti pokoju sliku. Danas vam tako predstavljam predivan roman Roberta Jaića, O Anneet i drugo čija će 2 primjerka također biti dio nagradne igre. 

Za početak nekoliko kratkih biografskih crtica iz života pisca. Robert Jaić rodom je iz Bjelovara, dok je osnovnu školu pohađao u Vrbovcu, a srednju u Zagrebu. Nakon završetka školovanja zaposlio se u jednoj privatnoj tvrtki te je nakon dvogodišnjeg rada u istoj, postavši strastveni tragalac, 2012. godine sreću pronašao zaposlivši se na jednom brodu za krstarenje. U tom razdoblju počinje pisati, u tome pronalazi radost koja ga i dan danas, s nalivperom, u stopu prati.

U predgovoru romana "O Anneet i drugo" autor otkriva: „Oduvijek sam težio i maštao o životu koji nije nalik na rutinu iz koje prosječan čovjek proizlazi. Znao sam da to nije lako postići pa sam baš zato i težio za promjenom. Biti mekušac nije mi dano od Boga, već mi je dan razum da budem borac, da se borim i da idem za onim što mi srce čini beskrajno sretnim. Moja je želja bila toliko snažna da sam tražio promjenu u svakom kutku svog bića. Tražio sam je u ljudima, u poslu, u raznim zabavama, u tuđim gradovima i državama. Išao sam tim putem u nedogled, sve dok jednog dana nisam shvatio da tamo promjenu sigurno neću naći. Svu sam energiju trošio na beznačajne stvari i uvidio sam da sam želio živjeti onakav život kakav je živio svaki prosječan čovjek. Sav trud i sva lutanja- bacila su me u očaj. Povukao sam se u samoću i nakon vrlo kratkog vremena otkrio sam da je u samo sve ono što tražim. U svetoj samoći, otkrio sam svoje postojanje i svoj svijet. Otkrio sam riječ i želju da sve ono što volim i osjećam pretočim na papir..."

Roman „O Anneet i drugo“ pisan je u prvom licu, te nas zapravo glavni lik Albert pričanjem upoznaje sa svojim životom i svojom prvom pravom ljubavi, Anneetom. Albert i Anneet sreli su se prvi puta u vlaku, gdje su jedan drugoga sa zanimanjem pogledavali. Međutim nisu razmijenili brojeve telefona, iako je Albert pitao Anneetu treba li joj prijevoz do kuće. Ona je rekla da će ipak poći pješke jer živi u blizini. No, sudbina očito nije željela da to bude prvi i posljednji susret Alberta i Annete. Za samo nekoliko dana, prilikom izlaska za vikend, Albert je ugledao Anneetu u klubu. Tamo su se prvi puta službeno upoznali te su se sutrašnjeg dana također sastali u istom kafiću i upoznali se bolje kroz razgovor. Istog dana, Albert je posjetio Anneetinu kuću prvenstveno kako bi vidio konje s kojima se ona pohvalila u kafiću. 

Nakon nekoliko dana, ponovno su se sreli na željezničkom kolodvoru te je ovoga puta Anneet pristala da ju Albert poveze kući. Te večeri ispred Anneetine kuće, Albert je okusio sve čari prvog poljupca… Nakon toga sve teče kao po loju. Ljubitelji romantike posebice će uživati u ovom dijelu romana u kojem je pobliže opisana uzajamna ljubav, sreća i veselje. Često su zajedno izlazili, a jednom prilikom nadjenuli su si i nadimke. Albert je Anneetu nazvao Mejvica, dok je ona njega, budući da je preskočio veoma širok potok, prozvala Žapcem.

„Jedna večeri otišli smo do diska u kojem smo se upoznali i bili smo tamo skoro cijelu noć. Izašli smo i otišli do mog automobila te stali pored njega. U svoj toj gomili ljudi oko nas, njene su oči promatrale moje tako blago i nježno. Svjetlucale su ispod zvjezdanog neba kao najvrjedniji biseri u kojima sam ja bio glavni lik. Približio sam se i prislonio joj nježno svoj dlan na njeno lice. Osjećaji sreće lepršali su zrakom i mogli su se nadaleko osjetiti. S dlanom na njenom licu promatrao sam je te joj potiho rekao: `Slušaj, reći ću ti nešto; ti si jedina što krasiš ovu noć u mojim odajama, nekad izmišljenog, no sad već ostvarenog sna. Kao takva, noćas mi se neizmjerno sviđaju tvoje oči.´ Njen osmijeh je postajo sve snažniji, a oči su joj poprimale savršenstvo. Stavio sam joj i drugi dlan na lice i nježno je poljubio.“

Albert se tada još odlično slagao sa njenim roditeljima, pomagao im oko poslova. Tako je došlo i Valentinovo kada je Albert odveo Anneetu u jedan otmjeni restoran na večeru uz nekoliko romantičnih detalja koje je imao samo njihov stol. A to su bili crveni detalji, dok su drugi stolovi imali bijele svijeće i ruže. Vrhunac večeri bio je čokoladni kolač u obliku srca kojeg su jeli jednom žličicom. Albert je mislio na sve te se zaista potrudio da ta noć objema ostane u prelijepom sjećanju.

Kako je prošla godina dana otkad su se upoznali, njihov plan da pođu u toplice na dva dana nije prošao kod Anneetinih roditelja i tu zapravo polako sve kreće nizbrdo. Anneet otkriva Albertu, tj. Albert ju sam zatekne sa njenom prvom ljubavi te ona počinje tvrditi da se ne može odlučiti za jednoga od njih. Bivaju tada neki malo ozbiljniji razgovori, rastanci na par dana, pa opet povratak jedno drugome. Iako se Anneet na kraju odlučila za Alberta, njihova veza više nije bila ista. I dok se taman činilo kako je sve barem malo sjelo na svoje mjesto, na kraju romana Albert dolazi u Annnetinu sobu, te vidjevši da u njoj više nema njihovih zajedničkih slika, promatrajući njene zastakljene oči, shvaća da mu Anneet više nije vjerna. Ona se oprašta od njega tvrdeći da s nekim drugim postoji sretnije mjesto. Nakon tog trenutka, Albert shvaća da ju je izgubio, pokušava pronaći smisao života živeći u samoći slijedeći Isusa Krista, bivajući zaintrigiran jednom zidnom slikom…

Nedvojbeno je da je roman pun simbola te da mu je autor posvetio puno pažnje pomno birajući svaku riječ. Osobno sam uživala čitajući svaku stranicu romana. Budući da takve "lijepe stvari za dušu" volim čitati prije spavanja, tako sam se 4 večeri, dok je još trajala škola, prije spavanja počastila ovim romanom. Bez imalo preuveličavanja, kažem vam da sam spavala kao beba, te usnula sa smiješkom na licu. Osim, priznajem, zadnje noći kada sam pročitala čitav roman, budući da jako volim sretne završetke, a ovo nije baš bio "happy end". No to mi je dalo još više do znanja, i potvrdilo prijašnja uvjerenja, da samoća nekada nije uopće tako loša... Vjerujem da je Albert bio ponosan na taj dio svog života, taj predivan odnos koji je izgradio s Anneetom i smatram kako je možda jednom i trebalo doći vrijeme da napravi rez i krene nekim drugim putem. Za Bogom i svojim mislima... :)

Ako i sami želite pročitati roman, što vam od srca preporučam, možete ga naručiti preko facebook stranice autora Roberta Jaića ;) Cijena je zaista simbolična, a ono što roman pruža duuuugo vremena ostat će vam u mislima i navoditi vas da i sami propitkujete svoj život, posebice ljubav koju živite i za kakvu ste uvjereni da postoji. Osim samog romana, na autorovoj facebook stranici moći ćete svakodnevno uživati čitajući stihove koji usrećuju srce i dušu svakog dobrog čovjeka punog ljubavi, a od kojih sam vam nekoliko "ubacila" i u ovaj blog-post :) I naravno, pozivam vas da sutra zaigrate nagradnu igru na stranici "Bijele starke" jer također dijelimo 2 romana "O Anneet i drugo". Tko zna, možda se sreća osmjehne baš vama. Pozdrav do idućeg posta i ugodan vam vikend.

*NAKIT BY DANIJELA HABUNEK*

leptirica

Danas vam predstavljam jednu odličnu dizajnericu nakita, Danijelu Habunek. Sve pratiteljice mode jaaako dobro znaju da je odjeća bez nakita beživotna te da rijetko koja odjevna kombinacija zaista bude zapažena od strane drugih, a da nema nakita. Nakit upotpunjuje svaku naoko dosadnu odjevnu kombinaciju. Nakit koji je meni, kao velikoj obožavateljici mode i nakita, posebno zapeo za oko, jest nakit koji izrađuje dizajnerica Danijela Habunek. Upravo iz tog razloga, odlučila sam odabrati njezin brend kao sponzora nagradne igre koja počinje u subotu na facebook stranici moje radijske emisije "Bijele starke" :)

odlična  kombinacija crne i bež <3

predivan komplet

idealna ogrlica za nadolazeću jesen

Danijela izrađuje izuzetno maštovit nakit po veoma pristupačnim cijenama. Budući da obožavam nakit, već sam naručivala od mnogih dizajnerica, ali mogu reći kako je Danijelin nakit daleko povoljniji te izuzetno kvalitetan i lijep. Ja sam očarana. Osobno sam i sama već u više navrata naručivala od nje i moram reći da je uvijek razveselila mene kao i što sam i ja razveselila osobe kojima sam darovala nakit koji je ona izradila. Mislim da to samo po sebi dovoljno govori. Ako joj se javite na fejsu u inbox s nekim upitom u vezi nakita, veoma brzo ćete dobiti odgovor, što smatram da je poprilično bitno i velika prednost. Plus toga, ako želite nešto što još nije izradila, neki unikatan prsten ili pak ogrlicu, ona će vam veoma rado izaći u susret i odlično odraditi taj mali izazov koji pred nju postavite. Tako je, između ostalog, nastala i ova moja predivna ogrlica s leptirima koje ja obožavam <3 Stoga, ako imate neke svoje posebne želje, slobodno joj ih kažite, učinit će sve da ih ispuni i učiniti vas sretnima :)

moja ogrlica puna leptirića <3

predivan nježan ružićasti kompletić

Nakit by Danijela Habunek u ponudi ima ogrlice raznih boja s dodacima perlica, kristalića, cvjetića od tkanine, lanaca, špaga... Osim ogrlica koje će Danijela rado napraviti baš po vašem ukusu, ona također izrađuje i narukvice, naušnice, prstenje, rajfove, broševe, a u ponudi odnedavno ima i remen za primjerice haljine i tunike.

ljeto je savršeno za šarenilo

jedna predivna bež resanka

savršen komplet (ogrlica + naušnice + prsten)

Svakako vas pozivam da posjetite njenu facebook stranicu "Nakit by D. Habunek", podržite je lajkom i proučite nakit u ponudi i vjerujem da ćete pronaći nešto baš za sebe. Vjerujte mi, neće vas razočarati. Ja sam dosada naručivala kod nje već 3 puta i uvijek sam jako jako zadovoljna. Naravno, također vas pozivam da se uključite u nagradnu igru koja će krenuti ove subote na facebook stranici emisije "Bijele starke" gdje ćete moći osvojiti jednu od dvije odabrane narukvice koje je izradila Danijela Habunek. Uživajte u nakitu i ugodan vam ostatak dana. :) 

sličnu imam ja i oduševljena sam <3

*MORE 2017.*

Evo mene opet s obećanim postom o moru. Nedavno sam se zaista odmorila i napunila baterije za faks i sve novo što me čeka :) 3 i pol tjedna provela sam u predivnom mjestašcu Šišan (Istra). Većinom je bilo jako lijepo vrijeme, sunčano i vruće, izuzev dan-dva kad je bila kiša i nevrijeme. Tamo mi je svaki dan u principu bio isti. Ustajanje u 7:30 kad sam išla na teretanu na otvorenom s bakom malo vježbati, zatim povratak oko pola 9, doručak i zatim sam obično čitala neku knjigu, slušala glazbu ili pisala neke materijale za emisiju. Samo sam se nekoliko dana kupala i prijepodne budući da sam prirodno jako svijetle puti i lako izgorim iako se dobro namažem pa se nisam željela izlagati najjačem suncu. Tako da sam prijepodne osim navedenih aktivnosti pomagala oko pripreme ručka. Nakon ručka sam znala pogledati koji film ili seriju, a nerijetko i odspavati sat, dva. Tako da smo se kupati obično išli oko 17 h i tamo bili do 19:30 h otprilike. Nakon toga tuširanje, večera, malo tv, mobitel i oko 23 h sam krenula na počinak. I tako svaki dan osim par dana kad smo išli navečer nekamo van u šetnju (Medulin, Fažana).

Svaku nedjelju sam išla na misu u obližnju crkvu, a u utorak smo bili na misi i na prošeciji budući da je bio blagdan Velike Gospe. Što se tiče Šišana kao mjestašca, ovo mi je druga godina da tamo ljetujem i jako sam zadovoljna morem. Bez ikakvog preuveličavanja, ono je najljepše koje sam dosad vidjela. Neizmjerno je čisto, prepuno predivnih malih živih stvorenja <3 Selo kao selo je u principu malo jadno, bar dio oko nogometnog igrališta zato jer se nitko za to baš i ne brine pa ima smeća oko teretane na otvorenom i sl. Kad uđete u centar, tamo je okej. Sve u svemu, super sam se provela i naravno pila pašaretu, istarsko piće (bezalkoholno gazirano piće s okusom crvene naranče, ali je nekako posebno fino haha). 

Dvije večeri išli smo u Medulin koji je uvijek krcat turistima upravo zato jer nudi bogatu gastronomsku ponudu, koktel barove, disco klubove i sl. Tamo ima jako puno kak mi tu kažemo "licitari" haha Pa si možete kupiti odjeću, sunčane naočale, nakit i tisuću drugih stvari haha Ali inače je ovako za večernju šetnju, izlazak, odlično ;)

Isto tako smo jednu večer išli i u Valbandon, mjesto gdje smo do prije pet godina (toliko je prošlo otkako su zatvorili kamp) redovito svake godine ljetovali još otkako sam ja bila mala. Upravo zato, uvijek kad dođem tamo me uhvati neka nostalgija i srce bude sretno <3 Pa smo, kao što smo to nekada često radili, krenuli pješice iz Valbandona do Fažane. Šećeš se uz obalu pa ti tih par kilometara jako brzo prođe, a pogled je jednostavno predivan, posebice ako naletiš na zalazak sunca (oko 20 h) kao što smo mi imali sreće <3

To je ukratko to o mojim doživljajima s ovogodišnjeg ljetovanja, nadam se da sam vas zaintrigirala i da ćete iduće godine otići posjetiti Šišan ili se prošetati do Fažane. Ovo je bio više vizualan post jer slika ipak govori tisuću riječi. Uskoro vas očekuje mnoštvo zanimljivih stvari na blogu. Lijep pozdrav! :)

*POVRATAK*

"Ko zna (ah nitko ništa ne zna. / Krhko je znanje!) / Možda je pao trag istine u me, / A možda su sanje / Još bi nam mogla desiti se ljubav / Desiti - velim, / Ali ja ne znam da li da je želim / Ili ne želim." Bili su ovo stihovi dragog nam Dobriše Cesarića iz pjesme "Povratak", čiji naslov nosi i moj večerašnji povratnički blog-post. Prošlo je gotovo dva mjeseca otkad sam zadnji puta pisala, pa je sada, nakon što sam se vratila s mora, krajnje vrijeme da pišem češće. Koliko će biti izvedivo. Kao i uvijek haha

Sve u svemu, matura je završila pozitivno, čisto okej haha I ja i svi moji iz razreda smo prošli i riješili se tog stresa i ogromne muke. U prijevodu: Da, dobila sam 2 iz matematike! haha Koliko je viša razina teška, govori vam činjenica da su ljudi koji su upisali matematiku ili fiziku, višu razinu položili s 3. Toliko o tome koliko je obrazovni program, ono što nas uče na nastavi usklađen s državnom maturom na temelju koje upisujemo fakultet. Grozno. Mjesta za napredak definitivno ima. Čak smo o tome mogli nešto napisati, dati svoje mišljenje, u eseju na državnoj maturi čija je tematika na višoj razini bila povezana sa školstvom. 

radni stol svakog marljivog učenika / studenta

Što se općenito tiče mature, smatram da je medijski prenapuhana. Nije toliko teška ako redovito radite sve četiri godine. Svaki razred sam prošla s odličnim, a za svaki test na maturi sam se u prosjeku pripremala 2 tjedna. Polagala sam sve više razine. Engleski sam dobila 3 (1 bod za 4 :P), Hrvatski 4 (1% za 5), matematiku 2 i psihologiju 4. Hrvatski mi nije bio težak, engleski je bilo dosta zeznuto čitanje s razumijevanjem jer slože tako da se teško odlučiti za samo jedan točan odgovor. Psihologija je bila okej, samo je isto bilo koje pitanje malo zeznuto, da si u dilemi odlučiti se za metodu koja se koristila i sl. I u konačnici, matematika mi je bila najteža, kao i velikoj većini. Stoga je moj savjet, ako vam ne treba za faks viša razina matematike, nemojte ju prijaviti jer nije baš mačji kašalj haha Niža je okej i to se da položiti, ali viša razina ipak iziskuje puno puno više pripreme i uloženog truda i rada. 

Kako bilo da bilo, nakon mature i silnih prijemnih, upisala sam se konačno na željeni fakultet, svoj prvi izbor: socijalnu pedagogiju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu :) Iako sam dugo htjela upisati psihologiju, nekako sam se predomislila kad sam malo pobliže pogledala kolegije koje bi slušala na svakom faksu. Zatim sam razgovara s već postojećim studentima na tim faksevima koji su me interesirali i ipak se odlučila za socijalnu pedagogiju :) Usmeni je super prošao, to je bio prijemni na erf-u, što mi je dalo dodatni vjetar u leđa i onda sam odlučila da je to to :)

evo s čime se bavi svaki studijski smjer na erf-u :)

Prije koji dan dobila sam i rezultate s natječaja za smještaj u studentski dom. Mene su smjestili u Studentski dom Stjepan Radić, popularno zvano Sava :D Od Save do faksa imam kakvih sat vremena javnim prijevozom, ali nema veze :) Borongaj gdje je moj faks malo je udaljen od tih domova, a imaju tamo menzu, klupice i onak lijepi prostor za šetnju haha, stoga bi fakat bilo super da naprave  i studentski dom tamo da mi s Borongaja ne moramo toliko putovati, a to je kako sam čula već u planu :) Tako da sam trenutno sretna zbog svega (upala sam na željeni faks i dobila sam smještaj u studentskom domu), ali i pomalo uzbuđena jer ipak za nešto više od mjesec dana bit ću u Zagrebu. Udaljena od svoje obitelji, prijatelja, poznate okoline, bačena u potpuno nov scenarij s bezbroj novih ljudi, lokacija i informacija haha Ali u tome je radost življenja :) Bilo bi nam dosadno da je uvijek baš sve isto :D

Studentski dom Stjepan Radić iz zraka 

Na stranu s mojim nastavkom obrazovanja, u srijedu sam se vratila s mog najdužeg godišnjeg odmora ikad haha 3 i pol tjedna provela sam na moru, u mom predivnom Šišanu. Šišan je selo u blizini Medulina, dakle Pule, u Istarskoj županiji :) Čisto more. Ne prevelika gužva. Stijene. Netaknuta priroda. Ribe. Školjke. Kad kreneš plivati, ne možeš stati. More te zove i vuče, kao da govori: "Dođi k meni, plivaj dalje!" <3 Sukladno tome, tamo sam provela najljepših 3 i pol tjedna svog dosadašnjeg života haha Jedan poseban post posvetit ću moru gdje ću vas obasipati mnoštvom slika predivne Istre. Pa kroz koji dan očekujte slike zalaska sunca, mora, plaže, ljudi u sjeni, večernjeg gradskog života, brodova, svih simbola mog ovogodišnjeg odmora, a do tada bacite pogled na ovu jednu haha :) Da ne duljim, želim vam ugodan ostatak vikenda, čujemo se uskoro :)