*PLAĆAM ONO ŠTO VEĆ POSJEDUJEM?!*

Danas pišem o nečemu što mi već neko vrijeme prolazi po glavi... malo filozofski, potpuno drugačije, brutalno iskreno i pomalo tužno. Uživajte u čitanju.

Budući da većinom nemam nekih obaveza preko dana, posebice za vrijeme najvećeg sunca, često mi bude dosadno ili mi čak ni ne mora biti dosadno, pa se jednostavno navečer prije spavanja, "počastim" nekim dobrim filmom. Međutim, vrlo brzo i lako sam shvatila da ne mogu baš gledati bilo koji film u bilo koje vrijeme. Jednostavno, neke dane (kao i sve cure u pmsu) budem živčana i nemaaaa šanseee da mogu odgledat neki pravi romantični film poput Prljavog plesa kojeg inače obožavam <3 Kad sam živčana, pale oni filmovi gdje romantika nije glavna tema, nešto što vidiš odma pročitavši naslov, već romantika koja tek pri kraju filma bude otkrivena. Pale filmovi koji imaju neku skroz nevezanu temu s romantikom. Tipa prekjučer sam pogledala "The DUFF", a jučer "Me before you". Ima romantike u oba, ali ti ne vidiš na prvu da se romantika krije i u ovom filmu. Tu je fora. I to ne živcira, već godi na kraju otkriti da ipak ima više od samog posla ili neke druge teme koja se protezala kroz čitav film. Uglavnom, da nejdem predaleko s radnjama filmova, evo što mi je zadnjih dana zaokupilo misli...

Mi ljudi plaćamo emocije! Nešto sa čime smo se rodili. Naime, svi od rođenja znamo i iskazujemo 6 emocija potpuno isto kao i svi ljudi na Kugli zemaljskoj. To su radost, žalost, strah, srdžba, iznenađenje i gađenje. Dakle, njih 6 su urođene. Ne biraš, jednostavno se rodiš i znaš kako iskazati tih 6 emocija. I sad pomisli malo na filmove... (okej, zarađuju ziher i knjige, i računalne igrice i još hrpa grana na tome, al´ pomisli na filmove). Na žanrove filmova koji postoje. Na žanrove filmova koje ti, tvoji prijatelji, roditelji i ostali gledaju... Dakle pročitaj još jednom tih 6 emocija i prisjeti se filmskih žanrova koji postoje. Sličnost je očita, zar ne?

Jasno je kao dan koji žanr "igra" na koju "kartu". Romantični filmovi (žalost i radost), horror filmovi (strah, gađenje), komedije (iznenađenje, radost), akcijski (strah, srdžba) i mogli bi tako nabrajati i dalje... Ali poantu smo / ste skužili. I sad vas pitam... Zar zaista moramo otići pogledati neki tužan romantičan film kako bismo plakali, a koliko naših bližnjih boluje i umire? Moramo li pogledati komediju kako bismo se smijali? A zašto ne bismo ispričali neki dobar vic svojoj obitelji i prijateljima i svi se zajedno nasmijali? Moramo li otići pogledati neki horror film kako bismo vrištali i tih sat i pol bili prestravljeni, a ne strepimo li dovoljno za vlastiti život koračajući sami po mračnoj ulici kasno u noć?  Hmmmm zvuči zanimljivo kad malo promisliš o tome, jel´ da?

Naravno da svi volimo ponekad pročitati dobru knjigu ili pogledati film. Da nam svima ponekad treba mali "bijeg od stvarnosti" kojeg film od kakvih sati i pol super dočarava. To je skroz normalno. I ne pričam o tome. Pričam o tome koliko je, kad si malo na taj način posložiš kockice u glavi, jezivo da ljudi zarađuju na nama igrajući na ono na što smo svi slabi, ranjivi i nemoćni. Naše emocije. Dakle ajmo još jednom. Rodili smo se sa već prije spomenutih 6 emocija, ALI mi moramo plaćati ulaznicu za taj i taj film kako bismo te emocije zaista i proživjeli i iskazali ih prema van (ekspresija). Zar to nije malo paradoksalno, suludo?? Sad ćeš reći... pa dobro tih 30-ak kuna koje potrošim na kino ulaznicu nisu neke velike pare da bih trebao / trebala brinuti o tome. Ma nisuu. Mislim nekom i jesu, al´ recimo sad da nisu. Ne radi se sad tu o jednoj kino ulaznici. Radi se o čitavim financijama koje su utrošene da se napravi jedan film i koje su možda desetorostruko vraćene natrag kad film bude gledan... Ne ne zavidim ljudima na novcu. Svjedoci smo da ga danas imaju velikom većinom oni koji ga ne zaslužuju i koji nemaju pojma kako baratati sa svim tim svojim bogatstvom, a mnogi još uvijek na svijetu gladuju... :/

Ima raznih mišljenja, čak i filmova napravljeno o tome (znam smiješno, a kritiziramo filmove hahah) koji ti stave tu neku "bubu" u uho i navode tebe da malo promisliš o svemu. Jesmo li zaista robovi nekih na vrhu? Radimo li svaki dan ono što mi želimo ili ono što moramo? Krenuvši od samog obrazovanja ili posla, jasno je kao dan da izbora nemamo. Moramo se školovati i u konačnici morao raditi kako bismo, primarno mogli plaćati te silne račune, kupovati hranu i od nečega živjeti. To je neizbježno... Samo je pitanje je li svima tako? Zašto nekima nije? I tko je prvi uveo taj zakon i ta pravila koja nama zapravo diktiraju život? Moćne države, korporacije... svi tu imaju prste. Možda. Ali sjetimo se prije svega jedne najbitnije stavke. Radi se o LJUDSKOM MOZGU. Mozak imamo, hvala Bogu svi. Što bi reklo... da mi možemo i smijemo živjeti onako kako mi želimo. Naravno, uvijek će biti "šefova" koje moramo slušati, država čija pravila moramo poštivati... to nam je jasno. Ali svakoga dana, nakon te "obaveze" u vidu škole ili posla, ti, ja, i svi mi IMAMO PRILIKU ŽIVJETI ŽIVOT KAKO MI ŽELIMO! Iako, bit će i jest teško... ali... nije nemoguće! Kad skuhaš, opereš suđe, počistiš malo po kući i nađeš tih pola sata vremena za sebe, smiješ i možeš raditi što želiš. Ako želiš spavati - spavaj! Ako želiš pjevati - pjevaj! Ako želiš otići na boks - otiđi na boks! Idi kamo želiš! Ispucaj te emocije SAM! Ne treba ti kino da tuguješ. Ako ti se plače - plači! Nemoj sam sebi objašnjavti razloge, često ih je teško objasniti... ali ako imaš potrebu da plačeš - plači! Ako se u nekom trenutku sjetiš nečeg smiješnog, nasmij se!! Slobodno :)

Pa to si ti, to su tvoje emocije. Emocije s kojima si se rodio. Emocije koje ti olakšavaju ili otežavaju tvoj svakodnevni život. Ovisi kako na to gledaš... ali one su tvoje, ONE SU DIO TEBE! Stoga ih nemoj zataškavati, zaključati u ormarić koji ćeš otvoriti tek kad neka prikladna pjesma ili film izađu na vidjelo... ne, otvori taj ormarić kad ti želiš, kad ti osjećaš da je bilo dosta skrivanja i kad znaš da je vrijeme da iskažeš te emocije... Samo tada, bit ćeš istinski sretan. Bez skrivanja. Bez maski. Živiš kako te volja. Zahvaljujući svome mozgu, svojoj duši i svojim emocijama. Jer to si TI :)