*ROBERT JAIĆ, O ANNEET I DRUGO*

Stigao je tako konačno i petak! (juhuuu). Večeras u emisiji "Bijele starke" predstavljam vam nagradnu igru koja počinje sutra. Jučer ste saznali da će dio nagrade biti 2 narukvice koje izrađuje maštovita dizajnerica Danijela Habunek te ste mogli pročitati moj osvrt na njen odličan rad i vidjeti pokoju sliku. Danas vam tako predstavljam predivan roman Roberta Jaića, O Anneet i drugo čija će 2 primjerka također biti dio nagradne igre. 

Za početak nekoliko kratkih biografskih crtica iz života pisca. Robert Jaić rodom je iz Bjelovara, dok je osnovnu školu pohađao u Vrbovcu, a srednju u Zagrebu. Nakon završetka školovanja zaposlio se u jednoj privatnoj tvrtki te je nakon dvogodišnjeg rada u istoj, postavši strastveni tragalac, 2012. godine sreću pronašao zaposlivši se na jednom brodu za krstarenje. U tom razdoblju počinje pisati, u tome pronalazi radost koja ga i dan danas, s nalivperom, u stopu prati.

U predgovoru romana "O Anneet i drugo" autor otkriva: „Oduvijek sam težio i maštao o životu koji nije nalik na rutinu iz koje prosječan čovjek proizlazi. Znao sam da to nije lako postići pa sam baš zato i težio za promjenom. Biti mekušac nije mi dano od Boga, već mi je dan razum da budem borac, da se borim i da idem za onim što mi srce čini beskrajno sretnim. Moja je želja bila toliko snažna da sam tražio promjenu u svakom kutku svog bića. Tražio sam je u ljudima, u poslu, u raznim zabavama, u tuđim gradovima i državama. Išao sam tim putem u nedogled, sve dok jednog dana nisam shvatio da tamo promjenu sigurno neću naći. Svu sam energiju trošio na beznačajne stvari i uvidio sam da sam želio živjeti onakav život kakav je živio svaki prosječan čovjek. Sav trud i sva lutanja- bacila su me u očaj. Povukao sam se u samoću i nakon vrlo kratkog vremena otkrio sam da je u samo sve ono što tražim. U svetoj samoći, otkrio sam svoje postojanje i svoj svijet. Otkrio sam riječ i želju da sve ono što volim i osjećam pretočim na papir..."

Roman „O Anneet i drugo“ pisan je u prvom licu, te nas zapravo glavni lik Albert pričanjem upoznaje sa svojim životom i svojom prvom pravom ljubavi, Anneetom. Albert i Anneet sreli su se prvi puta u vlaku, gdje su jedan drugoga sa zanimanjem pogledavali. Međutim nisu razmijenili brojeve telefona, iako je Albert pitao Anneetu treba li joj prijevoz do kuće. Ona je rekla da će ipak poći pješke jer živi u blizini. No, sudbina očito nije željela da to bude prvi i posljednji susret Alberta i Annete. Za samo nekoliko dana, prilikom izlaska za vikend, Albert je ugledao Anneetu u klubu. Tamo su se prvi puta službeno upoznali te su se sutrašnjeg dana također sastali u istom kafiću i upoznali se bolje kroz razgovor. Istog dana, Albert je posjetio Anneetinu kuću prvenstveno kako bi vidio konje s kojima se ona pohvalila u kafiću. 

Nakon nekoliko dana, ponovno su se sreli na željezničkom kolodvoru te je ovoga puta Anneet pristala da ju Albert poveze kući. Te večeri ispred Anneetine kuće, Albert je okusio sve čari prvog poljupca… Nakon toga sve teče kao po loju. Ljubitelji romantike posebice će uživati u ovom dijelu romana u kojem je pobliže opisana uzajamna ljubav, sreća i veselje. Često su zajedno izlazili, a jednom prilikom nadjenuli su si i nadimke. Albert je Anneetu nazvao Mejvica, dok je ona njega, budući da je preskočio veoma širok potok, prozvala Žapcem.

„Jedna večeri otišli smo do diska u kojem smo se upoznali i bili smo tamo skoro cijelu noć. Izašli smo i otišli do mog automobila te stali pored njega. U svoj toj gomili ljudi oko nas, njene su oči promatrale moje tako blago i nježno. Svjetlucale su ispod zvjezdanog neba kao najvrjedniji biseri u kojima sam ja bio glavni lik. Približio sam se i prislonio joj nježno svoj dlan na njeno lice. Osjećaji sreće lepršali su zrakom i mogli su se nadaleko osjetiti. S dlanom na njenom licu promatrao sam je te joj potiho rekao: `Slušaj, reći ću ti nešto; ti si jedina što krasiš ovu noć u mojim odajama, nekad izmišljenog, no sad već ostvarenog sna. Kao takva, noćas mi se neizmjerno sviđaju tvoje oči.´ Njen osmijeh je postajo sve snažniji, a oči su joj poprimale savršenstvo. Stavio sam joj i drugi dlan na lice i nježno je poljubio.“

Albert se tada još odlično slagao sa njenim roditeljima, pomagao im oko poslova. Tako je došlo i Valentinovo kada je Albert odveo Anneetu u jedan otmjeni restoran na večeru uz nekoliko romantičnih detalja koje je imao samo njihov stol. A to su bili crveni detalji, dok su drugi stolovi imali bijele svijeće i ruže. Vrhunac večeri bio je čokoladni kolač u obliku srca kojeg su jeli jednom žličicom. Albert je mislio na sve te se zaista potrudio da ta noć objema ostane u prelijepom sjećanju.

Kako je prošla godina dana otkad su se upoznali, njihov plan da pođu u toplice na dva dana nije prošao kod Anneetinih roditelja i tu zapravo polako sve kreće nizbrdo. Anneet otkriva Albertu, tj. Albert ju sam zatekne sa njenom prvom ljubavi te ona počinje tvrditi da se ne može odlučiti za jednoga od njih. Bivaju tada neki malo ozbiljniji razgovori, rastanci na par dana, pa opet povratak jedno drugome. Iako se Anneet na kraju odlučila za Alberta, njihova veza više nije bila ista. I dok se taman činilo kako je sve barem malo sjelo na svoje mjesto, na kraju romana Albert dolazi u Annnetinu sobu, te vidjevši da u njoj više nema njihovih zajedničkih slika, promatrajući njene zastakljene oči, shvaća da mu Anneet više nije vjerna. Ona se oprašta od njega tvrdeći da s nekim drugim postoji sretnije mjesto. Nakon tog trenutka, Albert shvaća da ju je izgubio, pokušava pronaći smisao života živeći u samoći slijedeći Isusa Krista, bivajući zaintrigiran jednom zidnom slikom…

Nedvojbeno je da je roman pun simbola te da mu je autor posvetio puno pažnje pomno birajući svaku riječ. Osobno sam uživala čitajući svaku stranicu romana. Budući da takve "lijepe stvari za dušu" volim čitati prije spavanja, tako sam se 4 večeri, dok je još trajala škola, prije spavanja počastila ovim romanom. Bez imalo preuveličavanja, kažem vam da sam spavala kao beba, te usnula sa smiješkom na licu. Osim, priznajem, zadnje noći kada sam pročitala čitav roman, budući da jako volim sretne završetke, a ovo nije baš bio "happy end". No to mi je dalo još više do znanja, i potvrdilo prijašnja uvjerenja, da samoća nekada nije uopće tako loša... Vjerujem da je Albert bio ponosan na taj dio svog života, taj predivan odnos koji je izgradio s Anneetom i smatram kako je možda jednom i trebalo doći vrijeme da napravi rez i krene nekim drugim putem. Za Bogom i svojim mislima... :)

Ako i sami želite pročitati roman, što vam od srca preporučam, možete ga naručiti preko facebook stranice autora Roberta Jaića ;) Cijena je zaista simbolična, a ono što roman pruža duuuugo vremena ostat će vam u mislima i navoditi vas da i sami propitkujete svoj život, posebice ljubav koju živite i za kakvu ste uvjereni da postoji. Osim samog romana, na autorovoj facebook stranici moći ćete svakodnevno uživati čitajući stihove koji usrećuju srce i dušu svakog dobrog čovjeka punog ljubavi, a od kojih sam vam nekoliko "ubacila" i u ovaj blog-post :) I naravno, pozivam vas da sutra zaigrate nagradnu igru na stranici "Bijele starke" jer također dijelimo 2 romana "O Anneet i drugo". Tko zna, možda se sreća osmjehne baš vama. Pozdrav do idućeg posta i ugodan vam vikend.