*POLOŽILA PRVU POMOĆ!*

Odmah se na početku ispričavam što se nismo čuli gotovo 2 tjedna, ali zaista nisam imala vremena. Danas, i to samo danas se pojavila neka rupa, nešto slobodnog vremena koje sam iskoristila za gledanje predivnog filma "Siječanjsko vjenčanje"(original "June in January") na koje sam slučajno naišla na HRT2 danas oko 13h čim sam došla iz škole. Inače gotovo nikad ne palim TV, ali danas jesam jer sam imala manje sati i došla ranije doma. Ostatak slobodnog vremena potrošila sam na pisanje intervjua za sutra s gostima moje emisije i za pisanje samog programa. Naravno, kao i svakoga dana, bez glazbe ništa :)

I tako... naslov sve govori haha U petak sam položila i ispit iz prve pomoći. Tako da mi je sada "samo" ostala vožnja. Što se tiče tog petka... Na ispit smo trebali krenuti u 13h, ali su kasnije premjestili termin na 12h. Uglavnom, cijelo jutro sam bila jako nervozna, nestrpljiva, uzbuđena... sve i svašta uglavnom haha Najviše od svega bojala sam se tog ispita. Onda sam ujutro nazvala svoju baku koja me, kao i uvijek, utješila, izmamila mi osmijeh na lice i onda je nekako bilo lakše... :) Dođemo mi tamo i onda lijepo vani na zimi, jer zaista je bilo jako zima, čekamo doktorice pola sata. I tako... dođe na mene red, kad sam izvukla karticu s pitanjima, već sam imala scenarij da ću pasti. Međutim nisam bila tako loša. Pitanja:1. ozebline- tu sam počela pričati za pothlađivanje što ima veze, ali ipak nije to to, 2. dugotrajno besvjesno stanje- super sam pokazala bočni položaj, 3. zaustavljanje krvarenja pritiskom na ranu. I tako, veli doktorica da sam položila, ja sretna i zadovoljna gibam van iz prostorije, sjedam u auto svog instruktora zajedno s dva dečka i jednom curom koja nas je vozila doma. Milina od osjećaja haha

I onda mi je bila malo strka jer je to bio petak prije ovoga tjedna u kojem sam pisala, tj. još moram dva od 5 ispita. Taj petak navečer, nisam imala uživo emisiju već sam ju snimila jer sam išla prijateljici na 18. rođendan. Otišla sam spavati u 4 ujutro, a tu subotu išla sam u 15h autom u Slavoniju sa svojom obitelji na vjenčanje rodbine. Što da kažem, bilo mi je predivno. Slavoniji ću uskoro posvetiti jedan zasebni post da ovaj ne bude predugačak s previše tema haha

NEKI KORISNI SAVJETI ZA ISPIT IZ PRVE POMOĆI U SKLOPU AUTOŠKOLE:

- čitajte knjigu i probajte naučiti primijeniti ono što u njoj piše, posebice kad se radi o zbrinjavanju ozljeda, bočnom položaju, reanimaciji, imobilizacijama i sl. jer na kraju krajeva na ispitu vam svakako dolazi barem jedno, često dva praktična pitanja gdje nešto morate pokazati.

- učite s razumijevanjem, ne štrebajte definicije napamet, slobodno si ih pojednostavite i tako naučite ako niste izgubili/ izostavili bit same definicije

- ako trebate pitanja za ponavljanje i njihova rješenja u kojima je pokriveno gotovo čitavo gradivo javite mi se u komentarima da vam pošaljem datoteke

- zamolite nekoga da vam glumi unesrećenu osobu i na njemu isprobajte sve imobilizacije, položaje, zamatanja i sl. jer lakše je kad to zaista učinite nego kad samo imate u glavi kako biste trebali zbrinuti neku ozljedu; ja sam dobrih sat vremena mučila svog brata pri čemu smo se dobro nasmijali haha i jako sam mu zahvalna na tome, jer sam onda bila sigurna da znam pravilno izvesti imobilizaciju i sl.

- na dan samog ispita, sasvim slučajno naišla sam na super videje Hrvatskog Crvenog križa na kojima su odlično prikazane imobilizacije, bočni položaj i reanimacija, stoga njihove linkove stavljam ovdje: (klikni da vidiš): https://www.youtube.com/watchv=p312fOXVAjM&list=PLfsNk6aWYAiHjdp6nDXqBReMEYl_MxP_r

masaža srca

meni osobno najdraža i najjednostavnija imobilizacija, inače je dobra i za ispravljanje kralježnice

Nadam se da sam vam barem malo pomogla i olakšala učenje za test iz prve pomoći :) 

Ništa, izdržite još sutra i prekosutra, pa se čujemo za vikend, a najprije u petak u 20 h na valu Radio Ludbrega (93,4 MHz) u sklopu moje emisije "Bijele starke". Imate live stream na Internetu ako želite slušati, a ne možete primiti tu radiofrekvenciju :) Ja gibam na učenje geografije i filozofije :P Pozdrav do skorog javljanja :)

*ZAŠTO UČIM?*

Došli mi tako do još jedne nedjelje i skorog početka novog tjedna.. :) Današnji post posvećujem svima onima koji si postavljaju upravo pitanje iz naslova: "Zašto učim?" E, pa ja ću vam u ovome postu reći zašto ja učim. Možda vas potaknem na učenje ili barem skužite kako stvari funkcioniraju u ovome svijetu ako još niste :D

Pa za početak, ruku na srce, svi učimo jer moramo. Ok, govorit ću u svoje ime jer kao nisu svi takvi haha Učim jer moram. Pogotovo ono što me uopćee, ali uopćeee ne interesira haha Mislim ja kužim da je fizika bitna, da bez nje ne bi mogli gledati tv, pa ni pisati po noći, ali... malo mi je teška... ili malo više haha Svi kao govore da je matematika nešto najgore, al meni čak i nije. Istina, trebam puuuno raditi i vježbati zadatke, ali dosad sam uvijek uspjela imati peticu na kraju godine. Nije da sam prirodni talent, nego fakat iza te petice stoji puno truda, muke i znoja. Ali fizika... to me ubije u pojam haha I tu postoje forumule, al u zadacima nije dosta jedna, nego ih treba minimum tri i to još moraš sam nekaj sklepati da se neš pokrati jer izjednačavaš ono s ovim bla bla bla haha Prošli razred sam imala 3 na kraju godine, ove godine je došao novi profesor, tako da kad budu neke konkretnije ocjene vas obavijestim haha ;)

To je ta znanstvena boljka u koju još spadaju kemija koja mi nekad i nije loša, al ponekad si mislim dobro kaj će sve to meni? A tek biologija... ljudi moji kolko je tu informacija i detalja! Al čemu?? Mislim, fakat, nije da će me jednom zaustaviti netko nasred ulice i pitati fiziološku građu puža... al´ to u 2. razredu moraš znati ko vodu piti ahha Ovo što se tiče čovjeka mi je zanimljivo učiti, al opet neki izrazi su toliko stručni da ti treba jedno vrijeme da ga naučiš izgovarati, a kamoli objasniti što on znači... Da ne idem sad o svakome predmetu pisati komentare, ukratko najviše volim psihologiju, engleski i to je uglavnom to haha

Tak to izgleda... :D

Znači pitanje toga da moram učiti smo riješili. Idemo dalje. U skladu s tim da moram učiti nadovezuje se i drugi razlog da učim za ocjenu. I sad svi vele kao: "Pa trebalo bi učiti za život, a ne za ocjenu." Okej, sve to stoji, ali 70% toga što učim sada više mi NIKAD neće trebati, tako da za život sigurno takva gradiva ne učim...

Stvarno mi je žao što je kurikularna reforma pala u vodu. I tamo će i ostati bar do kraja mog školovanja... A ima toliko prostora za promjene da je to nevjerojatno. Realno, mi Hrvati smo pametna nacija. Ima nas mali milijun visokoobrazovanih koji onda, pazi sad, moraju otići nekamo van svoje Lijepe naše jer ovdje za njih ne postoji radno mjesto za koje su se školovali ili je jednostavno već puno... Ogroman problem. I to svi znamo, a nikako da ga netko i riješi. Koma. I sad recimo, pričam iz perspektive maturantice opće gimnazije, misliš si koji faks upisati, što završiti da kad budeš gotov s školovanjem možeš bez problema ostati u svojoj domovini i raditi ono što si htio. Bome teško pitanje, a odgovor.. Pa ono, zna se da se zapošljavaju informatičari na veliko, također fizičari, matematičari, kemičari, liječnici... ugl. sve ono što je velikoj većini teško. Jer, budimo realni, za takve stvari stvarno moraš biti vudreni kak ja kažem haha Ne možeš se samo jedan dan sjetiti da bi mogao studirati fiziku, a mučiš se sa svakim zadatkom... I tu se onda javlja ooogroman problem za onih preostalih 80% studenata koji izjave da su više za društvene predmete. Sve je to lijepo, stari moj, ali s tim se nećeš ovdje zaposliti. Tako da, sretno nam bilo s upisom na faks. (Još ćemo mi o toj temi pričati, bez brige, ovo je samo onako usputno :) )

I sad dolazimo do onog ajmo reći po meni etičkog pitanja. Učim radi svojih roditelja. Da ih učinim ponosnima. A s jedne strane osjećam da sam im dužna. Da jednostavno moram dati sve od sebe jer oni su dali sve što su imali kako bi mene prehranili, postavili na noge i školovali. I zato osjećam da im barem toliko dugujem. Dobar prosjek na kraju godine. Da se razumijemo, moji roditelji su stvarno dobri prema meni. I ako dobijem koju dvojku, i znaju da sam se trudila i mučila, oni me tješe! Da, oni! Jer meni fakat nekad zna biti krivo. I ne, nije stvar u ocjeni već u pravdi. Jer fakat boli kad se trudiš za neki usmeni i onda ti profesor na temelju nitko ne zna čega upiše 2. A znao si. I najgore od svega nikad im ništa nisi učinio nažao, al evo, jednostavno te ne vole... Never mind haha Vratimo se mi na roditelje. Mojima sam stvarno jako zahvalna iako to ne pokazujem dovoljno. Svjesna sam toga. Ali ono, ne radim nešto pretjerano po kući, osim čišćenja vikendom, naravno svoje sobe i kad treba uskočim di. Ali želim reći kako mi idu na ruku i daju mi vremena za učenje jer znaju da mi je to bitno. A realno meni i jest, jer ja sam bez faksa nitko i ništa. Glavni i osnovni problem gimnazije :P

I na kraju, da... neki dio gradiva stvarno učim za život. Da ne budem bedak haha Da znam izračunati okvirnu cijenu proizvoda kad je na sniženju od 30%. Da znam da je 500 g isto što i pola kg. Da znam napraviti kolač haha Da znam da ne moram trčati doktoru po antibiotike za običnu prehladu. Jer antibiotici su lijekovi protiv bakterija, a ne nekog banalnog virusa koji mene zeza. Da jednostavno znam živjeti. A jednim velikim dijelom, naravno odmah nakon roditelja, tome te uči škola. I zato, hajmo učiti! 

Znam, često ti se ne da. Vjeruj ne da se ni meni. Ili nemaš vremena. Vjeruj nemam ni ja. Ali jednostavno... jednom kad sve ovo završi, kad budemo odrasli i imali svoju obitelj, možda zaista shvatimo onu izreku "Od svih doba najljepše je đačko doba." I možda zaista shvatimo kad budemo svome djetetu objašnjavali zašto mora jesti povrće, da je vrijedilo ići u školu. I da je vrijedno uložiti trud u sve. Jer jednom se zaista isplati :) Ali isto tako... učimo kroz čitav život :)

*DIJETE PONIZNO*

Za početak se ispričavam što se nismo čuli neko vrijeme, ali školske obaveze čine svoje... Čemu ovaj naslov? Pa... ja između ostalog pjevam u župnom zboru mladih i trebala je jednom izbiti na ovome blogu i ta moja strana. Ljubav prema Bogu. A "Dijete ponizno" naziv je predivne pjesme u izvedbi Srca Isusova i Alana Hržice koju sada slušam i jako ju volim <3

Dođu tako jednostavno dani, večeri kad volim slušati takve predivne duhovne pjesme posvećene Božjoj ljubavi prema nama. Koja je zaista neizmjerna. A takvih predivnih pjesama, hvala Bogu, zaista ima i nikada ih ne može biti previše :)

Jednostavno kad osjećaš da ti fali ljubavi, da ti nešto nedostaje, sjeti se da UVIJEK IMAŠ BOGA! On je uvijek tu za tebe. I kada je teško. I kada je sve predivno. On je uvijek s tobom. I super je znati da je tako. Bez obzira na sve. <3 I kada pogriješiš. I kada padneš. Uvijek imaš priliku ustati. Očistiti se od grijeha i poći s njim na put. Ili nastaviti putovanje. Uz svog prijatelja. Nebeskog Oca. Ogromne li radosti <3

Međutim, još uvijek postoje ljudi koji ne vjeruju u Boga. Što je okej, jer svatko ima pravo na izbor. Najviše mi je žao ljudi koji su vjerovali u Boga, primili sve sakramente, odlazili na mise i onda se jednostavno dogodilo nešto loše u njihovoj blizini... i oni su prestali vjerovati u Boga opravdavajući se da: "Bog ne čini takve stvari." misleći pritom na smrt voljenih ili neku tešku nesreću. E sad, ... voljela bih da na ove tvrdnje mogu zaista argumentirano i staloženo nešto reći. Ali... ne mogu. Jer, da budem iskrena, i ja se ponekad pitam: "Zašto?" Zašto si Bože uzeo moje najmilije gore k sebi? Zašto ono dijete nije doživjelo ni svojih mjesec dana? Zašto ona baka nije uspjela vidjeti svog unuka koji se trebao roditi za dva tjedna? Zašto je onaj dečko morao poginuti u automobilskoj nesreći zajedno sa svojom curom i njenom prijateljicom? Zašto??

Jednostavno, mislim da za takve neke stvari, mi ljudi zaista jesmo maleni. Premali da shvatimo. I možda nikada nećemo shvatiti. Kako nas Bog može voljeti i istovremeno nam oduzimati ono što najviše volimo? Teško pitanje. Jako teško. Možda za nas. Možda Bog zaista ima spreman jednostavan i razuman odgovor koji će podijeliti s nama kad se sretnemo tamo gore. Možda... 

Ali, trenutno... ja vjerujem u Boga. I žalim za onima koji više nisu tu pokraj mene, a značili su mi mnogo. Ali opet... navečer, svaku večer molim se Bogu i molim se njima. I njih nekako smatram mojim anđelima čuvarima. Vjerujem da oni čuvaju mene i moju obitelj. I kad dođem na njihov grob, opet s njima razgovaram u svojim mislima i govorim im da se nadam da su dobro i da čuvaju nas koji smo još uvijek na Zemlji. I ja sam onda mirna. Jer znam da me netko tamo gore čeka.

Da me ne biste krivo shvatili, ne želim umrijeti. I uvijek kad razmatram i razmišljam o smrti sve se vrti u krug i nikako si ne mogu pojmiti da mene zaista više ovdje jednom neće biti. Ali onda se sjetim da je još dugo do toga, barem se nadam. Još sam ja mlada. Još me puno toga čeka u ovome životu. Dovršiti srednju, upisati faks, završiti faks, pronaći dečka, zaposliti se, udati, dobiti djecu, radovati se, živjeti... :) I to je nit vodilja koju imam u svome životu. A sve je, vjerujte mi, lakše uz Boga. Zato se nemojte udaljiti od njega. A ako se ikada i udaljite, vratite se. Bez straha. Jer On oprašta. On je milostiv Otac i On nas neizmjerno ljubi. Kao što nijedan čovjek ne može ljubiti drugoga. Ali barem može probati :)

Inače, preporučam vam da na fejsu lajkate i pratite stranicu "Evanđelje" za dnevne motivacijske poruke te da slušate i također lajkom podržite "Radio Skaut". Za kraj ću vam još ovdje napisati popis duhovnih pjesama koje slobodno možete preslušati na youtubeu i pogledati spotove. Probajte i vidjet ćete - osjećat ćete se ispunjeno, sretno i voljeno. <3 Želim vam uspješan tjedan, čujemo se :)

POPIS DUHOVNIH PJESAMA:

1. Mladi Kristofori - Ljubav kao ocean

2. Božja pobjeda - Snagom Tvog Imena

3. Emanuel - Jer Ti si predivan Bog

4. Srce Isusovo i Alan Hržica - Dijete ponizno

5. Alan Hržica - Cijeno neprocjenjiva

6. Božja pobjeda - Dubine

7. Emanuel - Divan si

8. Srce Isusovo, Sestre Palić i Alan Hržica - Ti si mene prvi ljubio

9. Božja pobjeda - Nek pada

10. Frama Široki Brijeg - Hvalospjev ljubavi

11. Ne boj se, jer Ja sam te otkupio

12. Evo me (I na tvojim rukama)

13. Franjevački band - Samo Tvoja ljubav, Bože

14. Bog te ljubi

15, Ljubav nije ljubljena

16. Ohrabri se

17. Srce Isusovo i Alan Hržica - Golgota

18. Alan Hržica i Marija Husar Rimac - Moj je put na Tvome sada putu

19. Emanuel, Shorty, Nina Badrić, Sestre Husar, Sestre Palić i Alan Hržica - Želim živjeti

20. Božja pobjeda - Jerihonske zidine

21. Emanuel - Sretna pjesma

22. Bogoslovni band - Na obali

23. Isus premješta planine

24. Emanuel - Kao ruža

25. Bogoslovni band - Sad Te prepoznajem uskrsli Isuse

26. Moj me Otac daruje

27. Dobri Pastir - Prava je radost

28. Bože moj, dopusti mi

29. Velik si

30. Mesija

31. Isus dolazi

32. Jedina

33. Naš Bog je velik

34. On dolazi da spasi vas

35. Crveni plaš

36. Ivana Husar Mlinac - Gospodine hvala

37. Goran Bošković i Zbor Izvor (Bonofest 2015.) - Postoji Bog

38. Ime Ti je Svceti

39. Božja pobjeda - Zato pjevam Ti
40. VIS Trinity - Kad gori pod nogama
41. Emanuel- Kad sve utihne
42. Emanuel - Ti svjetlo svijeta

43. Hillsong United - All I need is You

44. Matthew West - Hello, My name is

45. Thomas Rhett - Beer with Jesus