*PROLJEĆE U ZAGREBU*

Dragi moji čitatelji, kao što sam vam već obećala, u današnjem blogu objavljujem mnoštvo slikica predivne prirode u Zagrebu. Radi se o o onoj predivnoj suboti koju sam provela s dečkom šetajući po Zagrebu. U nastavku slijede fotke i kratki opis o kojoj lokaciji se radi. Uživajte u ovom, više vizualnom postu.

Prvo smo, nakon ručka i malog odmora, posjetili Botanički vrt koji vam svakako preporučam da odete pogledati. Botanički vrt zaista je jedna od najljepših zagrebačkih zelenih površina. Ulaz je besplatan od samih početaka nakon što je Grad Zagreb zemljište darovao PMF-u. U botaničkom vrtu nalazi se pregršt cvijeća, drveća, pokoje jezero, fontana, vrt... uglavnom sve je toliko divno i zaista se isplati otići pogledati, stvarno ima puno toga za vidjeti. S fotkanjem te predivne prirode vam ispadne kakvih sat vremena boravka tamo. Stoga je posjet Botaničkom vrtu idealno rezervirati za vikend druženje s prijateljima, dečkom/curom ili obitelji.

Nakon Botaničkog vrta odmorili smo noge na klupicama preko Botaničkog vrta, te nakon čipsa i soka krenuli dalje. Šetajući smo uživali u ljepotama prirode, predivnom zraku, 15-ak minuta proveli na dječjem igralištu haha (djeca u duši) te ubrzo stigli do predivnog Zrinjevca. Topli savjet: ako imate koju subotu ili nedjelju viška, povedite sa sobom dečka/curu ili prijatelje, uzmite čipseve, sokove, kupite sladoled, ponesite dekicu i slobodno možete čitavo poslijepodne provesti na Zrinjevcu. Ima puuuno drveća i uvijek se može naći potrebna hladovina, plus toga okruženi ste preeedivnim cvijećem, fontanama, sve je jednostavno toliko divno... <3

nas dvoje na Zrinjevcu <3

Naposljetku smo stigli i do divnog Tomislavca i tako zaključili naš subotnji izlet u prirodi. 

Evo, to bi bilo to od današnjeg, ponajviše vizualnog posta. Sve slikice smo fotografirali ja i moj dečko i sve su od našeg subotnjeg izleta prije 2 tjedna. Stvarno vam od srca preporučam da posjetite sva ta divna mjesta u Zagrebu i tako provedete jedan vikend. Čujemo se uskoro. Do tada, lijep pozdrav :)

*INFEKTIVNA MONONUKLEOZA*

Kao što sam vam i obećala, danas je vrijeme da vam opišem svoje iskustvo sa podmuklom bolesti - infektivnom mononukleozom. Napominjem da su ovdje isključivo moji dojmovi, da za svakog vjerojatno neće biti posve isto, i da vama, ako nažalost obolite, možda neće pomoći baš sve što je pomoglo i meni, ali uvijek možete probati ;) Pa krenimo...

Kao što sam vam već u petak otkrila, simptomi su krenuli na sam blagdan Sveta tri kralja. Jednostavno sam osjećala veliki umor, slabost i bila sam strašno pospana. Mislila sam da je neka mala virozica, prehlada i da će to sve proći, stoga sam u nedjelju popodne, otišla u Zagreb zbog nastavka faksa. U ponedjeljak je sve bilo dobro, i ja sam bila uvjerena da sam sigurno samo prehlađena. No, u utorak ujutro desilo se nešto što mi se nikada do tada nije desilo... Jedva sam ustala iz kreveta... jako sam bila pospana i teško funkcionirala i nisam mogla na faks. Imala sam temperaturu, preznojila se u krevetu i osjećala jake bolove ispod rebra, pa u leđima, pa su me čak boljele i uši i oči i glava.. ma sve živo. Ali najviše od svega bili su izraženi umor i slabost. Ista priča bila je i u srijedu, stoga sam se u srijedu popodne vratila kući i iste večeri otišla svojoj doktorici koja je rekla da nije gripa (na što sam ja prvo sumnjala zbog bolova u mišićima) s obzirom da nisam imala veću temperaturu od 37.5. U četvrtak ujutro sam išla na vađenje krvi, a popodne zvala svoju doktoricu da čujem od čega bolujem. Rekla mi je da imam početak infektivne mononukleoze. Da je uzročnik te bolesti EBV, da se bolest prenosi slinom i da za nju nema lijeka, nego se jednostavno mora odležati. Ja sam joj objasnila da studiram i da moram natrag u Zagreb jer je sada drugi krug kolokvija. Rekla mi je da ako svih četiri dana do nedjelje navečer budem strogo odmarala da mogu u Zagreb uz veliki oprez i da nipošto ne smijem ništa teško dizati jer je za vrijeme bolesti slezena natečena.

I tako sam ja čitav četvrtak, petak, subotu i većinu nedjelje ležala u krevetu. Većinu vremena sam spavala jer sam bila jako umorna. Jedne večeri se desilo da me toliko jako boljelo uho, ja mislim, da sam plakala.. to je bilo prvi put u mome životu da me nešto toliko jako boli da plačem. Mama i tata više nisu znali kako da mi pomognu. U ono doba sam pila malo lupocet, malo andol, kako koji dan, budući da se ne smiju miješati, pa sam pila kasnije samo lupocet. I tako sam se u nedjelju navečer vratila u Zagreb. Moram vam priznati da je bilo jako jako teško održati koncentraciju na faksu, posebice zato što sam ponedjeljak doslovno cijeli dan bila na faksu jer sam upisala nekoliko izbornih kolegija... Ali eto, nekako sam preživjela i uvijek sam poslije faksa po danu malo odspavala i odmarala. Za vikend sam opet otišla doma, međutim tada se, uz već spomenute simptome, javila i jaka grlobolja. I nekako mi se na ždrijelu počelo taložiti nešto bijelo. Ja sam mislila da imam gnojnu anginu, sve me strašno boljelo, jedva sam gutala. U petak sam opet bila kod doktorice koja me poslala na vađenje krvi (serologija na EBV) i bris ždrijela upravo da bi dokazala da li je sve to u sklopu bolesti ili imam i superinfekciju streptokokom. Budući da mi ona nikada nije prepisivala nikakve tablete za bolove, a na moj upit rekla je da slobodno pijem lupocet, ja sam ga i pila no nije baš pomagao...Isti dan, dakle u petak navečer, grlo me strašno jako boljelo, da nisam mogla ni večerati, toliko sam se mrštila kad bih gutala od boli, da me mama više nije mogla gledati i zbog toga smo otišli na hitnu. Imala sam sreće što je na prijemu pacijenata radio mladi školovani doktor koji me stvarno dobro pregledao i rekao da je 99% siguran da bolujem od mononukleoze. 

zdravo ždrijelo i ždrijelo za vrijeme mononukleoze

Naime, kod te bolesti vam jako nateknu limfni čvorovi. Kad vas netko samo dotakne oko grla to strahovito jako boli, boli čak i kad vam dotakne trbuh na nekim mjestima.. upravo zbog toga svega, doktor je znao da imam tu bolest. Pogledao mi je grlo i rekao da neka samo odem sutra ujutro na te preglede, da mi on ne bi dao antibiotik budući da još ne znamo je li bakterija u igri. I najvažnije od svega, budući da je meni to bilo prvo iskustvo sa takvom bolesti (ja sam do tada u životu imala samo ili anginu ili prehladu i to je to), ja sam ga pitala baš sve što me zanimalo. I tako sam saznala da postoje čak 3 tipa mononukleoze: jedan napada jetru, jedan napada grlo, a jedan je opći. On mi je također napomenuo da se pazim i neka si slobodno molim oslobođenje od tjelesnog koliko god dugo mi treba jer postoji vjerojatnost, jako mala, ali može se desiti, da pukne slezena ili pak čahura jetre, a to su dvije zeznute stvari zbog kojih se završi u bolnici. On mi je također napisao da pijem neofen 400 protiv bolova. I moram vam reći da sam se ja uz te tablete preporodila, neofen naime šteti jetri, međutim, kad te toliko sve boli, nemaš izbora.

limfni sustav

Uglavnom, u subotu ujutro sam obavila te pretrage, na svoj 19. rođendan, i opet u nedjelju krenula u Zagreb. Idući tjedan mi je doktorica rekla da je dokazano da imam EBV, da bakteriju nemam i da je bol u grlu, dio bolesti. Moram napomenuti da mi je u borbi protiv bolesti jako pomogla moja profesorica iz srednje škole iz biologije, koja mi je stvarno dala puno korisnih savjeta zahvaljujući kojima sam danas dobro. Ona mi je, kao i doktor, rekla neka probam izbjegavati masnu i prženu hranu te slatko i da mogu probati piti čaj od sikavice koji pomaže jetri. Tako da sam otprilike mjesec dana jela puno manje mesa nego inače, a ako i jesam, to su bili piletina i riba, puno povrća i pila sam barem jednom dnevno prije obroka čaj od sikavice (može se kupiti u biljnoj ljekarni). Nakon kakvih mjesec dana bolesti još jednom sam kontorolno vadila krv da provjerimo kako je jetra. Ona je bila dobro, tako da smo i ja i doktorica zaključile kako je najgora faza bolesti prošla. Međutim, bolest je i dalje bila tu i zezala me kakvih 10 dana mjesečno malo intenzivnije. Zeznuto je to kad mislite da ste dobro pa krenete opet nešto raditi malo jačim tempom i onda završite u krevetu od umora i bola.

EBV

Naime, ja sam za vrijeme prvih mjesec-dva bolesti jako jako sporije hodala, trčati nisam mogla, niti skakati i jako sam se osjećala slabo. To je nekad teško psihički preboljeti, posebice ako volite plesati kao ja i kad se polako budi vaše omiljeno godišnje doba - proljeće. No.. s vremenom sam se oporavljala. Kad bi me uhvatili bolovi, popila bih tabletu i bilo bi dobro. Polako sam se vratila i normalnoj prehrani, uz i dalje, povremen oprez. Još jedna informacija koja je bitna za cure, jest da je normalno da vam mjesečnica kasni za vrijeme bolesti. Meni je svaki mjesec kasnila 7-10 dana, a na netu sam čak pročitala da neke cure po par mjeseca nisu ni dobile mjesečnicu zbog bolesti, također sam čitala da se čak ne može niti zatrudnjeti ako bolujete od mononukleoze. Mislim, ima smisla... ta bolest stvarno dotuče čovjeka...

simptomi bolesti

Inače, ovo je koristan link o mononukleozi: https://www.krenizdravo.rtl.hr/zdravlje/bolesti-zdravlje/mononukleoza-bolest-poljupca-uzroci-simptomi-i-lijecenje

Ali, eto.. to je to od tužnih dijelova. Bilo je teško, ponekad je bilo stvarno jako jako teško živjeti bez da možete potrčati za tramvajem, plesati, jesti pohano i kolače... ali s vremenom sam i to sve mogla :) Što se tiče uzroka.. ni dan danas ne znam kako sam i gdje pokupila tu bolest. Ona se zove "bolest prvog poljupca", no možete ju dobiti tipa u kafiću ako pijete iz čaše iz koje je netko tko je imao EBV pio ili pak preko pribora za jelo (žlice ili vilice). Jedna solucija je da vam je dečko/cura to imao/imala, druga da ste pokupili u kafiću, treća u menzi, četvrta... tko zna koja. Sve u svemu, drago mi je barem da sam to sada prošla i da više neću morati, jer to vam je nešto poput vodenih kozica, jednom to prebolite i više to nemate. Mislim da virus ostaje živjeti u vama, ali više nije aktivan i ne zeza vas. Bar se nadam haha

Ono što bih voljela naglasiti jest da mi je za vrijeme bolesti jako puno značila podrška od moje obitelji, dečka, prijatelja i kolegica na faksu :) Kad ste bolesni, stvarno vam puno znači kad vam netko želi pomoći i kad ima razumijevanja što niste nešto mogli napraviti jednako brzo kao i oni. Dakle, ukratko da ponovim: Prvi simptomi su počeli 6. siječnja, bolest mi je dijagnosticirana 11. siječnja, a ja se konačno osjećam kao stara Draženka unazad kakvih 2 tjedna. Stoga, lako je zaključiti da simptomi mogu potrajati, ali bitno je da se borite, da se ne date, da budete strpljivi i pobijedite taj EBV ;) Ja sam uspjela, možete i vi! I na kraju krajeva, istina je, da kad jednom pobijedite ovu bolest, bit ćete jači nego ikada! Želim vam obilje zdravlja i puno uspjeha u nadolazećem radnom tjednu. Čujemo se uskoro. Pozdrav :)

*NAKON TAKO MNOGO VREMENA...*

... još uvijek se nasmiješi kad me pogleda". Dobar stari Parni Valjak i njihova pjesma "Gledam je kad spava". Naslov je izuzeeetno prikladan budući da se, nažalost nismo čuli gotovo 7 mjeseci. Ne moram vam niti pričati, zaključit ćete i sami, kako se otada dogodilo zaista puno puno stvari. I predivnih, i jako tužnih i teških... ma svega. Stoga ću vam večeras ukratko prepričati svoj život proteklih 7 mjeseci, a onda ću, možda već od sutra, objaviti nekoliko pojedinačnih blog postova o tim novostima, da vas večeras ne zatrpam hrpetinom teksta.

Budući da se nismo čuli zaista dugo vremena, krenut ću kronološki ukratko prepričati zanimljive događaje. Dakle, zadnje smo se čuli 25. listopada 2017. Otada se, do kraja prošle godine, nije ništa posebno dogodilo, osim nekih sitnica i jedne velike predivne vijesti koje ću vam u nastavku opisati. Sjećam se recimo da mi je bilo žao što sam blagdan Svih svetih provela u Zagrebu, nažalost nisam mogla doma tog dana, a na Mirogoj mi nije imalo smisla ići budući da moji pokojni nisu ovdje pokopani. Ono što mi je jako drago da sam učinila, jest što sam otišla zapaliti crveni lampaš preko Lisinskog u čast pada grada Vukovara. To mi je stvarno ostalo u sjećanju, bilo je baš dirljivo vidjeti toliko lampaša, svijeća i ponosna sam što još ima građana, mlađih i starijih koji vole i znaju odati počast onima koji su svoje živote dali za naš današnji život u miru i slobodi.

I onda se, 2. prosinca desila, meni osobno, najljepša stvar dosada u životu, a to je da sam prohodala s predivnim dečkom s kojim sam pričala i dopisivala se godinu i pol unazad tog datuma. Detalje neću ovdje pisati, jer smatram da su to stvarno privatne teme, ali mogu vam s velikim veseljem i srećom reći kako sam svakim danom sve sretnija i sretnija i kako je predivno već 5 mjeseci živjeti ovakav život uz njega. Buditi se svako jutro sa smiješkom na licu, znati da te on voli i da ti njega voliš i da ga ne daš nikome ma što god se desilo. Svi vi koji ste čitali moje blogove prije, znate kako sam oduvijek bila solo i oduvijek htjela sasvim normalnog dečka koji jednostavno zna voljeti. Koji te zna slušati, poštovati, s kojim možeš pričati baš o svemu, koji je uvijek tu za tebe ma što god bilo, koji te uvijek razumije. I evo, ja sam upravo takvog pronašla. Ili je baš on pronašao mene. Ili je jednostavno dragi Bog znao da smo nas dvoje stvoreni jedno za drugo. <3 Sve u svemu, ljubav je jedna predivna stvar, i vjerujte mi, tek kad i sami osjetite tu moć ljubavi, shvatit ćete da svi ti romantični filmovi i knjige koje ste toliko obožavali, ne prikazuju niti 50% ljubavi kakva ona zaista jest u stvarnosti. Dragi ljudi, vjerujte mi, ako je vaša ljubav PRAVA, bit će vam 1000000 puta bolja od one koja je prikazana u filmovima. Jednostavno... kad je ljubav vaša, od vas i te druge osobe, onda ta ljubav živi u vama i s vama korača svakoga dana, svake minute i sekunde. Ona je dio vas i ne želite je dati nikome jer jednostavno ubrzo shvatite da bez te jedne osobe ne možete zamisliti više niti jedan jedini dan. Stoga vam želim, budući da i sad sama znam kako je to, od srca vam želim da osjetite tu predivnu moć ljubavi i da nikada ne prestanete živjeti život ispunjen tom toplinom iskrene ljubavi. <3

mi dvoje na Tomislavcu odmorili noge <3

nije rijetkost da mi dečko pokloni buket ruža <3

Nakon toga, dogodio se naravno predivan Božić koji mi je kao i uvijek brzo prošao, ali mi je stvarno bio predivan i sladak <3 Kao i uvijek, pjevala sam božićne pjesmice, kitila kuću, bor, išla na polnoćku, na misu za Božić, uživala s obitelji... sve u svemu, bilo je predivno <3 Što se tiče dočeka Nove godine, to je pak bio poprilično novi način dočeka za mene jer sam je čekala s dečkom <3 Ipak, kod mene se našlo puno obiteljski prijatelja, susjeda itd., stoga nas je na kraju bilo oko 50. Ne moram vam niti pričati koliko smo se ja, mama, tata i brat namučili da kuća, dan kasnije, ponovno liči na nešto haha Uglavnom, bilo je jaaaaako puno čišćenja. Ali, isplatilo se, bilo je baš super. Meni posebice, jer je moja draga ljubav bila uz mene.

Druga adventska nedjelja, mama radila vjenčić <3

I sad polako dolazimo do tužnijih dijelova priče... na sam blagdan Sveta tri kralja, osjećala sam se loše, bila sam dosta slaba, spavalo mi se..., ali mislila sam da će sve to proći i taj vikend se normalno vratila u Zagreb zbog fakulteta. U ponedjeljak je još sve bilo dobro, no u utorak su se javili ozbiljniji problemi. Jednostavno, jako sam teško ustala iz kreveta, osjećala sam se izuzetno nemoćno.. i nisam mogla na faks. U srijedu ujutro je bila ista priča, stoga sam navečer došla vlakom kući i odmah pošla doktorici koja me u četvrtak ujutro poslala na vađenje krvi. Popodne sam ju zvala da čujem rezultate, da saznam što mi je i.. vijesti nisu bile baš najbolje. Rekla mi je kako imam početak infektivne mononukleoze. Ja sam se odmah zabrinula i upitala je što je to, pa mi je u kratkim crtama prepričala kako se to prenosi slinom, da se radi o EBV virusu i da za to nema lijeka. Tako sam od četvrtka do nedjelje morala strogo mirovati, doslovno sam cijele dane samo ležala, da bih u ponedjeljak opet mogla u Zagreb. Detalje o samoj bolesti i njenom tijeku te što sam sve prošla, objavit ću možda već sutra u postu posvećenom samo mononukleozi. Da skratim, 20. siječnja proslavila sam svoj 19. rođendan i na sam rođendan išla na vađenje krvi i bris ždrijela jer me grlo izuzetno boljelo pa nisu znali da li je sve to u sklopu bolesti ili imam i bakteriju. Uglavnom, sve te dane jako je bilo teško živjeti i, da vam pravo kažem, tek otprije dva tjedna ja sam otprilike ista kakva sam bila prije bolesti. Što bi reklo, bolest je stvarno zeznuta i može potrajati i do 4 mjeseca. Detalji o mom iskustvu uskoro.

ja na svoj 19. rođendan

Da priča bude još "zabavnija"... tamo krajem siječnja sam u Zagrebu, još u teškoj fazi bolesti, doživjela da su mi ukrali novčanik. I to ni manje ni više nego u tramvaju, mjestu gdje sam ja oduvijek mislila da se pljačka najmanje vjerojatno može desiti jer ima puno ljudi pa će sigurno netko nešto vidjeti i upozoriti te... no, sa mnom nažalost nije bilo tako... I tome ću uskoro posvetiti poseban post da vas dovoljno upozorim na što morate paziti kad ste u velikim gradovima. Suma sumarum: Pazite na svoje stvari u tramvaju i ne nosite ruksak na leđima! Toliko zasada. Detalji uskoro.

I što da vam još kažem... aha... onda je i polako završio prvi semestar faksa. Sve sam uspjela kolokvirati osim jednog kolegija, za koji kad sam trebala učiti, nisam mogla jer me baš bolest pokosila, stoga sam iz toga išla na ispit i položila tako da sam prvi semestar završila s prosjekom 4,00. Moglo je i bolje, no s obzirom na sve što mi se izdešavalo (bilo je tu stvarno puno stresa) i uz uloženi trud, ponosna sam na sebe i zadovoljna. I to je otprilike to... počeo je i drugi semestar i sad već i taj ide kraju... uglavnom, vrijeme leti ko´ ludoo. Inače, na faksu mi je stvarno odlično, postaje sve zanimljivije i zanimljivije, posjećujem bolnice, uglavnom ima dosta i praktičnih dijelova i jako se radujem idućoj godini. Ovog semestra samo jedan kolokvij mogu kolokvirati, a ostalo su ispiti i to većinom usmeni, ali vjerujem da će sve proći okej.

Isto tako, nedavno je bila 100. radijska emisija "Bijele starke" u čast čega je mama ispekla prefinu tortu! <3 Stoga se nadam da se i dalje slušamo na 93,4 MHz svakog petka u 20 h ;)

I to vam je, dragi moji, otprilike to za večeras. Nadam se da ste sretni što sam se vratila blogu i eto.. čitajte me uskoro u novim blog postovima. Ja vam želim ugodan ostatak večeri te lijep i miran vikend uz sladoled i predivnu prirodu kakav smo ja i moj dečko nedavno imali <3 Slike Zagreba u proljeće s tog vikenda također stižu uskoro. Čujemo se :) 

*MOJ ŽIVOT U ZAGREBU*

Dobra večer svima, dragi ljudi :) Pola noći je prošlo i vrijeme je da vam konačno, nakon gotovo mjesec dana boravka u Zagrebu, uz povremene odlaske kući za vikend, malo opišem svoj život ovdje, faks, okolinu, prijatelje, menze i sl. haha Uživajte :)

Dakle, u Zagreb sam uselila u petak, 29. rujna :) Kako? Pa... s obitelji :) Došli smo autom. I ja i mama i tata i brat. Svi su htjeli ispratiti svoju Draženku i poželjeti joj sreću na njenom novom velikom koraku u životu :) Da sam par dana prije odlaska u Zg počela šiziti kako ću se ja svugdje izgubiti, jesam. Da sam se bojala da mi neće biti lijepo u domu, jesam. Da sam se bojala obaveza na faksu, jesam. Da je sve to bilo neopravdano i da mi je sad super, jeje <3

Smještena sam u Studentskom domu Stjepan Radić, popularno zvano Sava :) Imam oodličnu cimericu i predobre docimerice (posebni pozdravi mojoj Zagorki <3 ) Jaako sam sretna na Savi. Dobila sam 5. kategoriju. Sobe su nam možda malo starije, nije sve po najnovijoj modi, ali sasvim je okej. Nas 4 cure, dakle 2 sobe dijelimo zajedničku kupaonicu koju same i održavamo. Hranim se većinski u menzi gdje se uz predočenje iksice zaista možeš dooobrano najesti za već od 6,50 kn što je fakat malo ako uzmete u obzir da za te novce dobijete juhu (ili čaj za večeru), glavno jelo + prilog (imate tipa meso+riža ili vege meni), salatu (zelena, zelje, mrkvica) i obično bude ili jogurt, jabuka, kolač. Naravno možete si još uzeti sok, vodu, čokoladno mlijeko i sl. Svi obroci u menzi su poprilično fini. Na Savi imamo dvije menze i još slastičarnicu i restoran brze hrane. Na Borongaju, kampusu gdje je moj fakultet, imamo "samo" menzu koja mi je osobno draža od menzi na Savi. Jednostavno je puno veći izbor, nekako malo toplija atmosfera i možda ljepše uređen prostor :) No, sve tri menze su stvarno dobre :)

Stjepan Radić Sava

predivan mostić navečer u blizini studentskog doma Sava

Što se tiče mjesečnih izdataka, (pišem sve ovo za buduće studente ili pak za sadašnje koji mogu slobodno u komentare napisati koliko oni mjesečno troše i na što ;) ) 300 kn ode na mjesečnu stanarinu za dom (što je fakat malo ako uzmete u obzir da imamo svaka svoj krevet, radni stol, ormar, zajedničku kupaonu, grijanje, toplu vodu, internet, a stanovi vam dođu po 1500 kn + režije pa ti vidi...), 100 kn ode na ZET-ov mjesečni pokaz za tramvaj i autobus (što je super stvar jer te opće nije trta kad naiđe kontrola u tramvaju haha Drugi se preznojavaju jer nisu kupili ili cvikali kartu, a tebe baš boli briga, znaš da imaš mjesečnu haha ili godišnju, kako se tko odluči) i ostalo... to su sad većinom troškovi oko kopiranja skripti i sličnih stvari vezanih za faks, pokoja kava, izlazak i naravno shopping haha Eeee tu se pazite, posebice vi drage dame. Zagreb vam je zlo! Dođete u Importane, Arenu, Avenue Mall, City Center one, bilooo koji dućan, shopping centar, sve je tolikooo privlačno i lijepo i na akciji iiii pokupovate puno previše toga haha Stoga je jako jako bitno znati kada prikočiti jer inače će vam pare brzo nestati haha

E kad bi to bilo tako lako... :P

Što bih vam još mogla reći... a da kako je na faksu haha Na faksu je zasad jako jako dobro :) Ponedjeljak mi je ubitačan jer sam doslovno od jutra do mraka na faksu, utorak malo lakši, srijeda okej, četvrtak samo popodne nastava, a u petak samo jedan sat tako da mi je raspored poprilično dobar, da se izdržati, jedino su pauze nekada između predavanja preduge (po 2,3 sata). Profesori mi se sviđaju, svi su većinom mladi, tj. profesorice su većinom mlade, a jedina 2 profesora koja imamo zasigurno su prešli 50, ali su zaista okej. Sredinom studenog mi je prvi kolokvij iz kolegija "Uvod u psihologiju djetinjstva i adolescencije" tako da bi već bilo krajnje vrijeme da počnem učiti haha Najteže je započeti, ali kad jednom počneš, bit će okej. Nadam se haha 

Na mom smjeru nas je 45, još se nismo svi upoznali, ali zasad mi se čini da su to poprilično dobri ljudi. Neke kolegije slušamo sva 3 smjera zajedno pa nas zna biti i po 160 na predavanju, ali većinom nas nije više od 45 :) Baš smo jučer imali prvu debatu u sklopu kolegija "Uvod u socijalnu pedagogiju" i jaaako mi se dopalo što smo svi bili poprilično opušteni i nas 8 hrabro debatiralo ispred ostatka razreda i dvije profesorice. Tema je bila stvarno zanimljiva, naime teza je glasila "Učenicima treba omogućiti samostalan izbor predmeta u srednjoj školi." Ukratko: afirmacija je pobijedila (moj tim), ali moram reći da smo se zaista svi potrudili, da su profesorice bile jako zadovoljne i da smo za prvi put stvarno odradili dobar posao.

ja i kolegica Vedrana na prvi dan faksa

Što se tiče mog slobodnog vremena, obično ga potrošim uz moju ekipu na Savi (prvenstveno cimericu i docimerice i još po nekoliko prijatelja), katkad shopping, odlazak na ručak/večeru, pisanje radijskih emisija (otkad sam na faksu emisija više ne ide uživo, snimam unaprijed), slušanje glazbe, plesanje, zezanciju uz cimericu i docimerice, izlaske (bila sam na brucošijadi Save u clubu Roko i stvarno je bilo zakon samo što su cijene skoro duplo skuplje nego kod nas u Ludbregu), pisanje zadaća za faks i tako to... :) Inače me čekaju još dvije poprilično bitne brucošijade haha U petak, 10. studenog bit će humanitarna brucošijada mog faksa ERF-a, a u subotu, 11. studenog bit će ona prava, velika, glavna Sveučilišna brucošijada u Studentskom centru. :)

s ovogodišnje brucošijade Save

Zagreb zasad još nisam dovoljno istražila, možda za ovaj vikend poslije pješačke ture na Jarunu (u sklopu tzk-a) odemo malo prošetati parkovima i pogledati slavne "Bandićeve fontane" :) Najviše me se dojmio Trg kralja Tomislava, (popularno zvan Tomislavac) koji se nalazi odmah preko Glavnog željezničkog kolodvora, te Umjetnički paviljon koji je iza Tomislava. Tamo mi je zaista predivno šetati i daju se okinuti odlične fotke. Ima inače ovako dosta zgodnih stvari za pogledati, prošetati, otići pojesti i sl., ali ima vremena za to... zasad mi je najbitnije da sam se koliko-toliko "ufurala" u tramvajske linije, da znam bez problema otići na faks i vratit se doma (na početku je bilo malo zeznuto jer sam na Savi, a faks mi je na Borongaju, pa moram presjedati s jednog na drugi tramvaj i još na kraju sjesti na bus, ali da se preživjeti, samo što moraš ranije ustati od većine jer mi dnevno oko 2 i pol sata ode samo na putovanje na faks i prema domu), doći do Glavnog željezničkog kolodvora, naći svoj vlak i otići doma za vikend i opet se vratiti nazad haha Za ostala eksperimentiranja još nisam našla vremena, ali evo, bit će i to... :)

Umjetnički paviljon

Kralj Tomislav danju

Kralj Tomislav noću

To vam je otprilike to. Sve u svemu, poprilično sam zadovoljna životom u Zagrebu zasad. Sviđa mi se faks, volim slušati 90% predavanja na faksu i drago mi je da nisam promašila smjer (za one koji ne znaju: Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet -> smjer: socijalna pedagogija). Malo sam vam već umorna, idem pod tuš i spavanje, sutra kamotno do pola 11 spavam jer imam samo tzk u pola 1 haha Želim vam ugodan ostatak tjedna i veseo vikend. Čujemo se uskoro. Do tada, ostajte mi dobro :)