*INFEKTIVNA MONONUKLEOZA*

Kao što sam vam i obećala, danas je vrijeme da vam opišem svoje iskustvo sa podmuklom bolesti - infektivnom mononukleozom. Napominjem da su ovdje isključivo moji dojmovi, da za svakog vjerojatno neće biti posve isto, i da vama, ako nažalost obolite, možda neće pomoći baš sve što je pomoglo i meni, ali uvijek možete probati ;) Pa krenimo...

Kao što sam vam već u petak otkrila, simptomi su krenuli na sam blagdan Sveta tri kralja. Jednostavno sam osjećala veliki umor, slabost i bila sam strašno pospana. Mislila sam da je neka mala virozica, prehlada i da će to sve proći, stoga sam u nedjelju popodne, otišla u Zagreb zbog nastavka faksa. U ponedjeljak je sve bilo dobro, i ja sam bila uvjerena da sam sigurno samo prehlađena. No, u utorak ujutro desilo se nešto što mi se nikada do tada nije desilo... Jedva sam ustala iz kreveta... jako sam bila pospana i teško funkcionirala i nisam mogla na faks. Imala sam temperaturu, preznojila se u krevetu i osjećala jake bolove ispod rebra, pa u leđima, pa su me čak boljele i uši i oči i glava.. ma sve živo. Ali najviše od svega bili su izraženi umor i slabost. Ista priča bila je i u srijedu, stoga sam se u srijedu popodne vratila kući i iste večeri otišla svojoj doktorici koja je rekla da nije gripa (na što sam ja prvo sumnjala zbog bolova u mišićima) s obzirom da nisam imala veću temperaturu od 37.5. U četvrtak ujutro sam išla na vađenje krvi, a popodne zvala svoju doktoricu da čujem od čega bolujem. Rekla mi je da imam početak infektivne mononukleoze. Da je uzročnik te bolesti EBV, da se bolest prenosi slinom i da za nju nema lijeka, nego se jednostavno mora odležati. Ja sam joj objasnila da studiram i da moram natrag u Zagreb jer je sada drugi krug kolokvija. Rekla mi je da ako svih četiri dana do nedjelje navečer budem strogo odmarala da mogu u Zagreb uz veliki oprez i da nipošto ne smijem ništa teško dizati jer je za vrijeme bolesti slezena natečena.

I tako sam ja čitav četvrtak, petak, subotu i većinu nedjelje ležala u krevetu. Većinu vremena sam spavala jer sam bila jako umorna. Jedne večeri se desilo da me toliko jako boljelo uho, ja mislim, da sam plakala.. to je bilo prvi put u mome životu da me nešto toliko jako boli da plačem. Mama i tata više nisu znali kako da mi pomognu. U ono doba sam pila malo lupocet, malo andol, kako koji dan, budući da se ne smiju miješati, pa sam pila kasnije samo lupocet. I tako sam se u nedjelju navečer vratila u Zagreb. Moram vam priznati da je bilo jako jako teško održati koncentraciju na faksu, posebice zato što sam ponedjeljak doslovno cijeli dan bila na faksu jer sam upisala nekoliko izbornih kolegija... Ali eto, nekako sam preživjela i uvijek sam poslije faksa po danu malo odspavala i odmarala. Za vikend sam opet otišla doma, međutim tada se, uz već spomenute simptome, javila i jaka grlobolja. I nekako mi se na ždrijelu počelo taložiti nešto bijelo. Ja sam mislila da imam gnojnu anginu, sve me strašno boljelo, jedva sam gutala. U petak sam opet bila kod doktorice koja me poslala na vađenje krvi (serologija na EBV) i bris ždrijela upravo da bi dokazala da li je sve to u sklopu bolesti ili imam i superinfekciju streptokokom. Budući da mi ona nikada nije prepisivala nikakve tablete za bolove, a na moj upit rekla je da slobodno pijem lupocet, ja sam ga i pila no nije baš pomagao...Isti dan, dakle u petak navečer, grlo me strašno jako boljelo, da nisam mogla ni večerati, toliko sam se mrštila kad bih gutala od boli, da me mama više nije mogla gledati i zbog toga smo otišli na hitnu. Imala sam sreće što je na prijemu pacijenata radio mladi školovani doktor koji me stvarno dobro pregledao i rekao da je 99% siguran da bolujem od mononukleoze. 

zdravo ždrijelo i ždrijelo za vrijeme mononukleoze

Naime, kod te bolesti vam jako nateknu limfni čvorovi. Kad vas netko samo dotakne oko grla to strahovito jako boli, boli čak i kad vam dotakne trbuh na nekim mjestima.. upravo zbog toga svega, doktor je znao da imam tu bolest. Pogledao mi je grlo i rekao da neka samo odem sutra ujutro na te preglede, da mi on ne bi dao antibiotik budući da još ne znamo je li bakterija u igri. I najvažnije od svega, budući da je meni to bilo prvo iskustvo sa takvom bolesti (ja sam do tada u životu imala samo ili anginu ili prehladu i to je to), ja sam ga pitala baš sve što me zanimalo. I tako sam saznala da postoje čak 3 tipa mononukleoze: jedan napada jetru, jedan napada grlo, a jedan je opći. On mi je također napomenuo da se pazim i neka si slobodno molim oslobođenje od tjelesnog koliko god dugo mi treba jer postoji vjerojatnost, jako mala, ali može se desiti, da pukne slezena ili pak čahura jetre, a to su dvije zeznute stvari zbog kojih se završi u bolnici. On mi je također napisao da pijem neofen 400 protiv bolova. I moram vam reći da sam se ja uz te tablete preporodila, neofen naime šteti jetri, međutim, kad te toliko sve boli, nemaš izbora.

limfni sustav

Uglavnom, u subotu ujutro sam obavila te pretrage, na svoj 19. rođendan, i opet u nedjelju krenula u Zagreb. Idući tjedan mi je doktorica rekla da je dokazano da imam EBV, da bakteriju nemam i da je bol u grlu, dio bolesti. Moram napomenuti da mi je u borbi protiv bolesti jako pomogla moja profesorica iz srednje škole iz biologije, koja mi je stvarno dala puno korisnih savjeta zahvaljujući kojima sam danas dobro. Ona mi je, kao i doktor, rekla neka probam izbjegavati masnu i prženu hranu te slatko i da mogu probati piti čaj od sikavice koji pomaže jetri. Tako da sam otprilike mjesec dana jela puno manje mesa nego inače, a ako i jesam, to su bili piletina i riba, puno povrća i pila sam barem jednom dnevno prije obroka čaj od sikavice (može se kupiti u biljnoj ljekarni). Nakon kakvih mjesec dana bolesti još jednom sam kontorolno vadila krv da provjerimo kako je jetra. Ona je bila dobro, tako da smo i ja i doktorica zaključile kako je najgora faza bolesti prošla. Međutim, bolest je i dalje bila tu i zezala me kakvih 10 dana mjesečno malo intenzivnije. Zeznuto je to kad mislite da ste dobro pa krenete opet nešto raditi malo jačim tempom i onda završite u krevetu od umora i bola.

EBV

Naime, ja sam za vrijeme prvih mjesec-dva bolesti jako jako sporije hodala, trčati nisam mogla, niti skakati i jako sam se osjećala slabo. To je nekad teško psihički preboljeti, posebice ako volite plesati kao ja i kad se polako budi vaše omiljeno godišnje doba - proljeće. No.. s vremenom sam se oporavljala. Kad bi me uhvatili bolovi, popila bih tabletu i bilo bi dobro. Polako sam se vratila i normalnoj prehrani, uz i dalje, povremen oprez. Još jedna informacija koja je bitna za cure, jest da je normalno da vam mjesečnica kasni za vrijeme bolesti. Meni je svaki mjesec kasnila 7-10 dana, a na netu sam čak pročitala da neke cure po par mjeseca nisu ni dobile mjesečnicu zbog bolesti, također sam čitala da se čak ne može niti zatrudnjeti ako bolujete od mononukleoze. Mislim, ima smisla... ta bolest stvarno dotuče čovjeka...

simptomi bolesti

Inače, ovo je koristan link o mononukleozi: https://www.krenizdravo.rtl.hr/zdravlje/bolesti-zdravlje/mononukleoza-bolest-poljupca-uzroci-simptomi-i-lijecenje

Ali, eto.. to je to od tužnih dijelova. Bilo je teško, ponekad je bilo stvarno jako jako teško živjeti bez da možete potrčati za tramvajem, plesati, jesti pohano i kolače... ali s vremenom sam i to sve mogla :) Što se tiče uzroka.. ni dan danas ne znam kako sam i gdje pokupila tu bolest. Ona se zove "bolest prvog poljupca", no možete ju dobiti tipa u kafiću ako pijete iz čaše iz koje je netko tko je imao EBV pio ili pak preko pribora za jelo (žlice ili vilice). Jedna solucija je da vam je dečko/cura to imao/imala, druga da ste pokupili u kafiću, treća u menzi, četvrta... tko zna koja. Sve u svemu, drago mi je barem da sam to sada prošla i da više neću morati, jer to vam je nešto poput vodenih kozica, jednom to prebolite i više to nemate. Mislim da virus ostaje živjeti u vama, ali više nije aktivan i ne zeza vas. Bar se nadam haha

Ono što bih voljela naglasiti jest da mi je za vrijeme bolesti jako puno značila podrška od moje obitelji, dečka, prijatelja i kolegica na faksu :) Kad ste bolesni, stvarno vam puno znači kad vam netko želi pomoći i kad ima razumijevanja što niste nešto mogli napraviti jednako brzo kao i oni. Dakle, ukratko da ponovim: Prvi simptomi su počeli 6. siječnja, bolest mi je dijagnosticirana 11. siječnja, a ja se konačno osjećam kao stara Draženka unazad kakvih 2 tjedna. Stoga, lako je zaključiti da simptomi mogu potrajati, ali bitno je da se borite, da se ne date, da budete strpljivi i pobijedite taj EBV ;) Ja sam uspjela, možete i vi! I na kraju krajeva, istina je, da kad jednom pobijedite ovu bolest, bit ćete jači nego ikada! Želim vam obilje zdravlja i puno uspjeha u nadolazećem radnom tjednu. Čujemo se uskoro. Pozdrav :)