*DAN PADA VUKOVARA*

Znam, znam, nismo se čuli mjesec dana... ali evo, pretrpana sam poslom, imam novih informacija za vas, sve ćete čuti na vrijeme, trenutno si dobro moram isplanirati vrijeme, jer sam zadnjih tri dana spavala svega 5 sati, tako da još dobro i funkcioniram s obzirom na situaciju. Idem u školu, već i vozim u sklopu autoškole, pišem i vodim svoju emisiju, evo ekskluzivno vam kažem da će uskoro biti i još jedna emisija (detalji uskoro!) i tako... Baš sutra idem u Zagreb na Smotru Sveučilišta (opet rano ustajanje) ali se radujem tome jer idem s frendicom koja već studira, a ja ću moći pitati što god me zanima :)

Današnji post odlučila sam posvetiti upravo Vukovaru, budući da danas obilježavamo 25. obljetnicu pada grada Vukovara. Moj djed je hrvatski branitelj, bio je u Domovinskom ratu i to na području Vukovara, stoga je ta tematike dosta emotivna za moju obitelj. On je danas u koloni sjećanja, u Vukovaru, a tamo sam bila i ja prije kakvih 5 godina. Iako je toliko prošlo, još uvijek se sjećam da su me prožele velike emocije... tuga, bol, patnja, suosjećanje, žalost... sve vas to čeka kad jednom odete posjetiti Vukovar. Ali svejedno ga posjetite! Da, znam,. bit će teško, ali jednom morate otići i vidjeti ta mjesta, pročitati knjige antiratne tematike (npr. Miroslav Krleža-Baraka Pet Be, Marijan Gubina-260 dana) jer nažalost, tek onda ćete shvatiti koliko možete biti zadovoljni svojim životom kojeg premalo cijenite.

Htjela bih vam malo pobliže objasniti temu knjige "260 dana" autora Marijana Gubine. Dakle, to je autobiografija, pisana po stvarnome događaju koji se dogodio za vrijeme Domovinskog rata kad je Marijanu bilo samo 10 godina. Sa 10 godina on je zajedno sa svojom obitelji proživio pakao. Radi se o okupiranom području istočne Slavonije, mjestu Dilj u blizini Vukovara. Knjiga je prožeta emocijama, nećete moći ostati ravnodušni da ste ne znam kako tvrdog srca. Jednostavno ne možete. Djelo je pisano bez dlake na jeziku, svaka riječ koju izgovaraju četnici dječaku se urezala za pamćenje i on ju je prenio na papir. Svakako vam preporučam da pročitate ovo djelo - plakat ćete, ali ćete na kraju naučiti više cijeniti svoj sadašnji život!

Sam autor je za djelo rekao: "Ovo je djelo malog čovjeka koji je svakodnevnim radom na samome sebi uspio probiti sve barijere, otvoriti oči i realno bez predrasuda i mržnje sagledati stvari iz svih kuteva.”

"Ja, desetogodišnji dječak, proživio sam pakao i živim s posljedicama istog, zbog toga što sam povijesno pripadao narodu koji se zove HRVATI.”

"Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim… NEMOJTE NI VI!”

Imala sam jučer prezentaciju u razredu vezanu za Krležino djelo antiratne tematike Baraka Pet Be i povezala sam to s ovim djelom 260 dana Marijana Gubine i same obljetnice Vukovara. I baš sam rekla i pišem opet: Ako ovaj čovjek, koji je imao 10 godina i osjetio na svojoj koži svu tu grozotu, dakle onaj koji je proživio pakao, ako takav čovjek NE OSUĐUJE I NE MRZI, otkud onda nama koji hvala Bogu nismo bili tamo, nismo se rodili, otkud nama pravo da mrzimo i osuđujemo?

Zaista vas pozivam da svi zajedno kao mlada generacija počinjemo širiti politiku mira, mržnja nikada ništa dobroga ne donosi. Jedno su činjenice tko je koga prvi napao, koliko je to trajalo i sl., to je nešto objektivno, ali način na koji ćete se vi danas, sutra odnositi prema Srbima je vaš subjektivni izbor. Oprostiti, nikad zaboraviti. Ali oprostiti. Isto tako, rekao je jedan čovjek koji nije Hrvat, ali se borio na našoj strani čijeg se imena nažalost ne mogu sjetiti, čitala nam je profesorica danas izjavu da Srbi nisu isto što i četnici jer mnogo se Srba borilo na našoj strani. Četnici su bili koljači. Sve se vrti oko politike, kao i nacizam, Nijemci su bili uvjereni da je ono što rade ispravno jer ih je Hitler uvjeravao u to. Imajte to na umu.

s muzeja na Ovčari

18.11. 1991. nećemo nikada zaboraviti i ne smijemo, već moramo s poštovanjem i zahvalnošću odati počast palim borcima i posjetiti grad heroja, predragi Vukovar.

Rekao je Siniša Glavašević koji je također izgubio svoj život na Ovčari:

"Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi."

  

                            

Slobodno poslušajte pjesme: Grad palih anđela, Dok Dunav i Prošao sam sve koju pjeva Dino Jelusić, a pisao ju je po uzoru na knjigu 260 dana, a sam Marijan Gubina se pojavljuje i u spotu.

Želim vam miran vikend i ovaj post završavam s izjavom Marijana Gubine:

"Ostvarenje mira u svijetu ovisi o buđenju svijesti, o dijelu svakog pojedinog člana ljudske rase. Danas, to je imperativ da svaki čovjek snosi odgovornost za izgradnju mira i harmonije u svome srcu. Svi mi imamo ovu zajedničku misiju koju moramo ispuniti. Svjetski mir ostvarit će se kada svaki član čovječanstva postane svjestan ove zajedničke misije - kada se svi zajedno budemo molili za našu zajedničku svrhu… Ne čekaj dobro, već ga čini kako bi ti se isto što prije vratilo."

*POLOŽILA PRVU POMOĆ!*

Odmah se na početku ispričavam što se nismo čuli gotovo 2 tjedna, ali zaista nisam imala vremena. Danas, i to samo danas se pojavila neka rupa, nešto slobodnog vremena koje sam iskoristila za gledanje predivnog filma "Siječanjsko vjenčanje"(original "June in January") na koje sam slučajno naišla na HRT2 danas oko 13h čim sam došla iz škole. Inače gotovo nikad ne palim TV, ali danas jesam jer sam imala manje sati i došla ranije doma. Ostatak slobodnog vremena potrošila sam na pisanje intervjua za sutra s gostima moje emisije i za pisanje samog programa. Naravno, kao i svakoga dana, bez glazbe ništa :)

I tako... naslov sve govori haha U petak sam položila i ispit iz prve pomoći. Tako da mi je sada "samo" ostala vožnja. Što se tiče tog petka... Na ispit smo trebali krenuti u 13h, ali su kasnije premjestili termin na 12h. Uglavnom, cijelo jutro sam bila jako nervozna, nestrpljiva, uzbuđena... sve i svašta uglavnom haha Najviše od svega bojala sam se tog ispita. Onda sam ujutro nazvala svoju baku koja me, kao i uvijek, utješila, izmamila mi osmijeh na lice i onda je nekako bilo lakše... :) Dođemo mi tamo i onda lijepo vani na zimi, jer zaista je bilo jako zima, čekamo doktorice pola sata. I tako... dođe na mene red, kad sam izvukla karticu s pitanjima, već sam imala scenarij da ću pasti. Međutim nisam bila tako loša. Pitanja:1. ozebline- tu sam počela pričati za pothlađivanje što ima veze, ali ipak nije to to, 2. dugotrajno besvjesno stanje- super sam pokazala bočni položaj, 3. zaustavljanje krvarenja pritiskom na ranu. I tako, veli doktorica da sam položila, ja sretna i zadovoljna gibam van iz prostorije, sjedam u auto svog instruktora zajedno s dva dečka i jednom curom koja nas je vozila doma. Milina od osjećaja haha

I onda mi je bila malo strka jer je to bio petak prije ovoga tjedna u kojem sam pisala, tj. još moram dva od 5 ispita. Taj petak navečer, nisam imala uživo emisiju već sam ju snimila jer sam išla prijateljici na 18. rođendan. Otišla sam spavati u 4 ujutro, a tu subotu išla sam u 15h autom u Slavoniju sa svojom obitelji na vjenčanje rodbine. Što da kažem, bilo mi je predivno. Slavoniji ću uskoro posvetiti jedan zasebni post da ovaj ne bude predugačak s previše tema haha

NEKI KORISNI SAVJETI ZA ISPIT IZ PRVE POMOĆI U SKLOPU AUTOŠKOLE:

- čitajte knjigu i probajte naučiti primijeniti ono što u njoj piše, posebice kad se radi o zbrinjavanju ozljeda, bočnom položaju, reanimaciji, imobilizacijama i sl. jer na kraju krajeva na ispitu vam svakako dolazi barem jedno, često dva praktična pitanja gdje nešto morate pokazati.

- učite s razumijevanjem, ne štrebajte definicije napamet, slobodno si ih pojednostavite i tako naučite ako niste izgubili/ izostavili bit same definicije

- ako trebate pitanja za ponavljanje i njihova rješenja u kojima je pokriveno gotovo čitavo gradivo javite mi se u komentarima da vam pošaljem datoteke

- zamolite nekoga da vam glumi unesrećenu osobu i na njemu isprobajte sve imobilizacije, položaje, zamatanja i sl. jer lakše je kad to zaista učinite nego kad samo imate u glavi kako biste trebali zbrinuti neku ozljedu; ja sam dobrih sat vremena mučila svog brata pri čemu smo se dobro nasmijali haha i jako sam mu zahvalna na tome, jer sam onda bila sigurna da znam pravilno izvesti imobilizaciju i sl.

- na dan samog ispita, sasvim slučajno naišla sam na super videje Hrvatskog Crvenog križa na kojima su odlično prikazane imobilizacije, bočni položaj i reanimacija, stoga njihove linkove stavljam ovdje: (klikni da vidiš): https://www.youtube.com/watchv=p312fOXVAjM&list=PLfsNk6aWYAiHjdp6nDXqBReMEYl_MxP_r

masaža srca

meni osobno najdraža i najjednostavnija imobilizacija, inače je dobra i za ispravljanje kralježnice

Nadam se da sam vam barem malo pomogla i olakšala učenje za test iz prve pomoći :) 

Ništa, izdržite još sutra i prekosutra, pa se čujemo za vikend, a najprije u petak u 20 h na valu Radio Ludbrega (93,4 MHz) u sklopu moje emisije "Bijele starke". Imate live stream na Internetu ako želite slušati, a ne možete primiti tu radiofrekvenciju :) Ja gibam na učenje geografije i filozofije :P Pozdrav do skorog javljanja :)

*ZAŠTO UČIM?*

Došli mi tako do još jedne nedjelje i skorog početka novog tjedna.. :) Današnji post posvećujem svima onima koji si postavljaju upravo pitanje iz naslova: "Zašto učim?" E, pa ja ću vam u ovome postu reći zašto ja učim. Možda vas potaknem na učenje ili barem skužite kako stvari funkcioniraju u ovome svijetu ako još niste :D

Pa za početak, ruku na srce, svi učimo jer moramo. Ok, govorit ću u svoje ime jer kao nisu svi takvi haha Učim jer moram. Pogotovo ono što me uopćee, ali uopćeee ne interesira haha Mislim ja kužim da je fizika bitna, da bez nje ne bi mogli gledati tv, pa ni pisati po noći, ali... malo mi je teška... ili malo više haha Svi kao govore da je matematika nešto najgore, al meni čak i nije. Istina, trebam puuuno raditi i vježbati zadatke, ali dosad sam uvijek uspjela imati peticu na kraju godine. Nije da sam prirodni talent, nego fakat iza te petice stoji puno truda, muke i znoja. Ali fizika... to me ubije u pojam haha I tu postoje forumule, al u zadacima nije dosta jedna, nego ih treba minimum tri i to još moraš sam nekaj sklepati da se neš pokrati jer izjednačavaš ono s ovim bla bla bla haha Prošli razred sam imala 3 na kraju godine, ove godine je došao novi profesor, tako da kad budu neke konkretnije ocjene vas obavijestim haha ;)

To je ta znanstvena boljka u koju još spadaju kemija koja mi nekad i nije loša, al ponekad si mislim dobro kaj će sve to meni? A tek biologija... ljudi moji kolko je tu informacija i detalja! Al čemu?? Mislim, fakat, nije da će me jednom zaustaviti netko nasred ulice i pitati fiziološku građu puža... al´ to u 2. razredu moraš znati ko vodu piti ahha Ovo što se tiče čovjeka mi je zanimljivo učiti, al opet neki izrazi su toliko stručni da ti treba jedno vrijeme da ga naučiš izgovarati, a kamoli objasniti što on znači... Da ne idem sad o svakome predmetu pisati komentare, ukratko najviše volim psihologiju, engleski i to je uglavnom to haha

Tak to izgleda... :D

Znači pitanje toga da moram učiti smo riješili. Idemo dalje. U skladu s tim da moram učiti nadovezuje se i drugi razlog da učim za ocjenu. I sad svi vele kao: "Pa trebalo bi učiti za život, a ne za ocjenu." Okej, sve to stoji, ali 70% toga što učim sada više mi NIKAD neće trebati, tako da za život sigurno takva gradiva ne učim...

Stvarno mi je žao što je kurikularna reforma pala u vodu. I tamo će i ostati bar do kraja mog školovanja... A ima toliko prostora za promjene da je to nevjerojatno. Realno, mi Hrvati smo pametna nacija. Ima nas mali milijun visokoobrazovanih koji onda, pazi sad, moraju otići nekamo van svoje Lijepe naše jer ovdje za njih ne postoji radno mjesto za koje su se školovali ili je jednostavno već puno... Ogroman problem. I to svi znamo, a nikako da ga netko i riješi. Koma. I sad recimo, pričam iz perspektive maturantice opće gimnazije, misliš si koji faks upisati, što završiti da kad budeš gotov s školovanjem možeš bez problema ostati u svojoj domovini i raditi ono što si htio. Bome teško pitanje, a odgovor.. Pa ono, zna se da se zapošljavaju informatičari na veliko, također fizičari, matematičari, kemičari, liječnici... ugl. sve ono što je velikoj većini teško. Jer, budimo realni, za takve stvari stvarno moraš biti vudreni kak ja kažem haha Ne možeš se samo jedan dan sjetiti da bi mogao studirati fiziku, a mučiš se sa svakim zadatkom... I tu se onda javlja ooogroman problem za onih preostalih 80% studenata koji izjave da su više za društvene predmete. Sve je to lijepo, stari moj, ali s tim se nećeš ovdje zaposliti. Tako da, sretno nam bilo s upisom na faks. (Još ćemo mi o toj temi pričati, bez brige, ovo je samo onako usputno :) )

I sad dolazimo do onog ajmo reći po meni etičkog pitanja. Učim radi svojih roditelja. Da ih učinim ponosnima. A s jedne strane osjećam da sam im dužna. Da jednostavno moram dati sve od sebe jer oni su dali sve što su imali kako bi mene prehranili, postavili na noge i školovali. I zato osjećam da im barem toliko dugujem. Dobar prosjek na kraju godine. Da se razumijemo, moji roditelji su stvarno dobri prema meni. I ako dobijem koju dvojku, i znaju da sam se trudila i mučila, oni me tješe! Da, oni! Jer meni fakat nekad zna biti krivo. I ne, nije stvar u ocjeni već u pravdi. Jer fakat boli kad se trudiš za neki usmeni i onda ti profesor na temelju nitko ne zna čega upiše 2. A znao si. I najgore od svega nikad im ništa nisi učinio nažao, al evo, jednostavno te ne vole... Never mind haha Vratimo se mi na roditelje. Mojima sam stvarno jako zahvalna iako to ne pokazujem dovoljno. Svjesna sam toga. Ali ono, ne radim nešto pretjerano po kući, osim čišćenja vikendom, naravno svoje sobe i kad treba uskočim di. Ali želim reći kako mi idu na ruku i daju mi vremena za učenje jer znaju da mi je to bitno. A realno meni i jest, jer ja sam bez faksa nitko i ništa. Glavni i osnovni problem gimnazije :P

I na kraju, da... neki dio gradiva stvarno učim za život. Da ne budem bedak haha Da znam izračunati okvirnu cijenu proizvoda kad je na sniženju od 30%. Da znam da je 500 g isto što i pola kg. Da znam napraviti kolač haha Da znam da ne moram trčati doktoru po antibiotike za običnu prehladu. Jer antibiotici su lijekovi protiv bakterija, a ne nekog banalnog virusa koji mene zeza. Da jednostavno znam živjeti. A jednim velikim dijelom, naravno odmah nakon roditelja, tome te uči škola. I zato, hajmo učiti! 

Znam, često ti se ne da. Vjeruj ne da se ni meni. Ili nemaš vremena. Vjeruj nemam ni ja. Ali jednostavno... jednom kad sve ovo završi, kad budemo odrasli i imali svoju obitelj, možda zaista shvatimo onu izreku "Od svih doba najljepše je đačko doba." I možda zaista shvatimo kad budemo svome djetetu objašnjavali zašto mora jesti povrće, da je vrijedilo ići u školu. I da je vrijedno uložiti trud u sve. Jer jednom se zaista isplati :) Ali isto tako... učimo kroz čitav život :)

*DIJETE PONIZNO*

Za početak se ispričavam što se nismo čuli neko vrijeme, ali školske obaveze čine svoje... Čemu ovaj naslov? Pa... ja između ostalog pjevam u župnom zboru mladih i trebala je jednom izbiti na ovome blogu i ta moja strana. Ljubav prema Bogu. A "Dijete ponizno" naziv je predivne pjesme u izvedbi Srca Isusova i Alana Hržice koju sada slušam i jako ju volim <3

Dođu tako jednostavno dani, večeri kad volim slušati takve predivne duhovne pjesme posvećene Božjoj ljubavi prema nama. Koja je zaista neizmjerna. A takvih predivnih pjesama, hvala Bogu, zaista ima i nikada ih ne može biti previše :)

Jednostavno kad osjećaš da ti fali ljubavi, da ti nešto nedostaje, sjeti se da UVIJEK IMAŠ BOGA! On je uvijek tu za tebe. I kada je teško. I kada je sve predivno. On je uvijek s tobom. I super je znati da je tako. Bez obzira na sve. <3 I kada pogriješiš. I kada padneš. Uvijek imaš priliku ustati. Očistiti se od grijeha i poći s njim na put. Ili nastaviti putovanje. Uz svog prijatelja. Nebeskog Oca. Ogromne li radosti <3

Međutim, još uvijek postoje ljudi koji ne vjeruju u Boga. Što je okej, jer svatko ima pravo na izbor. Najviše mi je žao ljudi koji su vjerovali u Boga, primili sve sakramente, odlazili na mise i onda se jednostavno dogodilo nešto loše u njihovoj blizini... i oni su prestali vjerovati u Boga opravdavajući se da: "Bog ne čini takve stvari." misleći pritom na smrt voljenih ili neku tešku nesreću. E sad, ... voljela bih da na ove tvrdnje mogu zaista argumentirano i staloženo nešto reći. Ali... ne mogu. Jer, da budem iskrena, i ja se ponekad pitam: "Zašto?" Zašto si Bože uzeo moje najmilije gore k sebi? Zašto ono dijete nije doživjelo ni svojih mjesec dana? Zašto ona baka nije uspjela vidjeti svog unuka koji se trebao roditi za dva tjedna? Zašto je onaj dečko morao poginuti u automobilskoj nesreći zajedno sa svojom curom i njenom prijateljicom? Zašto??

Jednostavno, mislim da za takve neke stvari, mi ljudi zaista jesmo maleni. Premali da shvatimo. I možda nikada nećemo shvatiti. Kako nas Bog može voljeti i istovremeno nam oduzimati ono što najviše volimo? Teško pitanje. Jako teško. Možda za nas. Možda Bog zaista ima spreman jednostavan i razuman odgovor koji će podijeliti s nama kad se sretnemo tamo gore. Možda... 

Ali, trenutno... ja vjerujem u Boga. I žalim za onima koji više nisu tu pokraj mene, a značili su mi mnogo. Ali opet... navečer, svaku večer molim se Bogu i molim se njima. I njih nekako smatram mojim anđelima čuvarima. Vjerujem da oni čuvaju mene i moju obitelj. I kad dođem na njihov grob, opet s njima razgovaram u svojim mislima i govorim im da se nadam da su dobro i da čuvaju nas koji smo još uvijek na Zemlji. I ja sam onda mirna. Jer znam da me netko tamo gore čeka.

Da me ne biste krivo shvatili, ne želim umrijeti. I uvijek kad razmatram i razmišljam o smrti sve se vrti u krug i nikako si ne mogu pojmiti da mene zaista više ovdje jednom neće biti. Ali onda se sjetim da je još dugo do toga, barem se nadam. Još sam ja mlada. Još me puno toga čeka u ovome životu. Dovršiti srednju, upisati faks, završiti faks, pronaći dečka, zaposliti se, udati, dobiti djecu, radovati se, živjeti... :) I to je nit vodilja koju imam u svome životu. A sve je, vjerujte mi, lakše uz Boga. Zato se nemojte udaljiti od njega. A ako se ikada i udaljite, vratite se. Bez straha. Jer On oprašta. On je milostiv Otac i On nas neizmjerno ljubi. Kao što nijedan čovjek ne može ljubiti drugoga. Ali barem može probati :)

Inače, preporučam vam da na fejsu lajkate i pratite stranicu "Evanđelje" za dnevne motivacijske poruke te da slušate i također lajkom podržite "Radio Skaut". Za kraj ću vam još ovdje napisati popis duhovnih pjesama koje slobodno možete preslušati na youtubeu i pogledati spotove. Probajte i vidjet ćete - osjećat ćete se ispunjeno, sretno i voljeno. <3 Želim vam uspješan tjedan, čujemo se :)

POPIS DUHOVNIH PJESAMA:

1. Mladi Kristofori - Ljubav kao ocean

2. Božja pobjeda - Snagom Tvog Imena

3. Emanuel - Jer Ti si predivan Bog

4. Srce Isusovo i Alan Hržica - Dijete ponizno

5. Alan Hržica - Cijeno neprocjenjiva

6. Božja pobjeda - Dubine

7. Emanuel - Divan si

8. Srce Isusovo, Sestre Palić i Alan Hržica - Ti si mene prvi ljubio

9. Božja pobjeda - Nek pada

10. Frama Široki Brijeg - Hvalospjev ljubavi

11. Ne boj se, jer Ja sam te otkupio

12. Evo me (I na tvojim rukama)

13. Franjevački band - Samo Tvoja ljubav, Bože

14. Bog te ljubi

15, Ljubav nije ljubljena

16. Ohrabri se

17. Srce Isusovo i Alan Hržica - Golgota

18. Alan Hržica i Marija Husar Rimac - Moj je put na Tvome sada putu

19. Emanuel, Shorty, Nina Badrić, Sestre Husar, Sestre Palić i Alan Hržica - Želim živjeti

20. Božja pobjeda - Jerihonske zidine

21. Emanuel - Sretna pjesma

22. Bogoslovni band - Na obali

23. Isus premješta planine

24. Emanuel - Kao ruža

25. Bogoslovni band - Sad Te prepoznajem uskrsli Isuse

26. Moj me Otac daruje

27. Dobri Pastir - Prava je radost

28. Bože moj, dopusti mi

29. Velik si

30. Mesija

31. Isus dolazi

32. Jedina

33. Naš Bog je velik

34. On dolazi da spasi vas

35. Crveni plaš

36. Ivana Husar Mlinac - Gospodine hvala

37. Goran Bošković i Zbor Izvor (Bonofest 2015.) - Postoji Bog

38. Ime Ti je Svceti

39. Božja pobjeda - Zato pjevam Ti
40. VIS Trinity - Kad gori pod nogama
41. Emanuel- Kad sve utihne
42. Emanuel - Ti svjetlo svijeta

43. Hillsong United - All I need is You

44. Matthew West - Hello, My name is

45. Thomas Rhett - Beer with Jesus

*PETAK MOJ OMILJENI*

Konačno smo ga dočekali! Petak je tu :) U školi je bilo okej, zapravo sasvim dobro. Ne znam iz kojeg razloga, ali bila sam poprilično sretna i nasmijana. Vjerojatno upravo zato jer je petak, a to je dovoljan razlog. Bar meni, jer petak je moj najdraži dan i volim ga više od ičeg haha Naravno, imala sam svoju emisiju "Bijele starke" danas u 20 h na 93,4 MHz, Radio Ludbreg. Ne znam zašto, ali uvijek poslije moje emisije budem dobre volje i sve mi je super. :)

Trenutno, kako ovo pišem, zijevam i osjećam kako su mi hladne ruke. Bome došla je zima, a ne jesen haha Fakat je hladno. U pozadini svira Zara Larson i pjesma Uncover. U zadnje vrijeme me, bez obzira na moje sretno ponašanje tijekom dana, uvijek navečer uhvati neka melankolična vibra i već imam playlistu u glavi koju puštam za takve trenutke. Volim one predivne ljubavne koje ti zaista daju osjećaj pripadanja nekome, osjećaj prave ljubavi (Michael Buble-Close your eyes, Blake Shelton-God gave me you, If I stay-Heart like yours, One Republic-What you wanted,Nathan Skyes-Over and over again, Luke Bryan-Roller coaster, Thomas Rhett-Give me some of that).

Danas si recimo nevjerojatno dobro pjevam haha I to otkako je završila moja emisija. Inače, jučer sam nakon dužeg vremena imala probu svog župnog zbora i dobro otpjevala možda samo prve dvije pjesme. Jednostavno, grlo nije surađivalo. I dijafragma valjda haha Ali da, kad grlo šteka, kad si promukao, ne možeš baš pogoditi točan ton... barem ja ne mogu. Ali kažem, zato danas... pjevam kao slavuj! To je ta predivna čarolija petka <3

Vjerujem da se sjećate posta o Deanu Peliću i njegovoj knjizi "Njegova strana priče Tebi" gdje sam opisala svoju ljubavnu situaciju (ukratko:solo sam). U zadnje vrijeme se zaljubljujem prečesto haha Svaki dan u nekog. A "najgore" je kad pođem na spavanje. Uvijek zamišljam kako bi mi bilo s nekim i onda na kraju sanjam nešto sasvim treće što nema veze s ljubavlju... Ali oni spontani ljubavni snovi su najljepši. Sve je tako stvarno...

Da,  ja sam čisti sanjar, živim u snovima. Živim u uvjerenju da ću jednoga dana naći predobrog dečka kakav je primjerice Augustus Waters iz knjige/filma "The fault in our stars" ili Adam iz knjige/filma "If I stay". Da, sigurno ste već skužili-romantični filmovi, knjige... Da, oni to jesu, ali meni su puno više. Ne znam, teško je to objasniti, ali takvi filmovi, knjige... oni su ono nešto što me tješi, što mi govori i uvjerava me da tamo negdje postoji netko tko zna iskreno voljeti. Biti uvijek tu za tebe, makar to značilo i gnjaviti te ponekad. Jednostavno, u ovoj ponekad često odvratnoj stvarnosti, ova djela dođu ko naručena. I zato ih volim. Jer daju nadu ondje gdje je ja na prvu ne vidim.

film "The fault in our stars"

detalj iz filma "If I stay"

Veliku ulogu u tome svemu ima Bog. Vjerujem i molim se svaku večer da će mi Bog zaista poslati nekog posebnog. Ne tražim Supermana. Samo želim da taj netko bude normalan. I da zna što je ljubav i kako ju pružiti. Da zna pozvati te na večeru u neki otmjeni restorančić (ne nužno skup!) s predivnom atmosferom. Da te otprati do tvoje kuće nakon škole. Da uvijek dolazi k tebi i kad si bolesna i ljubi te, iako si mu rekla da će se zaraziti, ali to njemu nije bitno jer te voli više od ičega. Nekoga kome neće biti problem šetati s tobom 2 sata po gradu promatrajući predivnu prirodu i građevine koje ti obožavaš... Da, tako nešto postoji samo u filmovima. Stvarno?

Pa realno, neke stvari koje sam ja nabrojala danas se praktički i ne mogu izvesti na taj način. Primjerice ako neidete u istu školu, čak i ako idete, ali živite na velikoj udaljenosti, teško da ćete otpratiti nekoga do kuće nakon škole. Može, ali i ne mora biti. Stvar je u tome da ne mora sve uvijek biti TOČNO TAKO kako je na filmu. Bitna je poanta, želja, namjera... Želja nekoga da ti budeš sretna. Da taj netko dolazi k tebi i nakon napornog dana samo da tebe vidi i čuje iz tvojih usta da si dobro jer zna da možeš lagati preko fejsa ili telefona jer si dovoljno jaka. Ali kada te pogleda u oči, zna sve... Jer oči nikada ne lažu, a pogotovo ne tvoje. On ih zna jako dobro jer one su te koje su ga prve osvojile. Oči i duša. A tek onda je skužio da si te večeri bila predivno obučena i da si super mirisala...

Jep, zvuči malo kao klišej, ali evo... ima nas sanjara koji još uvijek vjerujemo da će se dogoditi barem mali dio ovoga svega. To se zove optimizam haha Nadam se da ću jednom dočekati nekoga za mene. Da me nebiste krivo shvatili, zaista ne tražim neku bogatu osobu koja može učiniti nemoguće. Ne, tražim samo ono što se meni podrazumijeva pod riječju ljubav... :)

Čujemo se kad uhvatim vremena s obzirom na silne školske obaveze. Želim vam ugodan vikend. I zapamtite da je sasvim uredu sanjati. Ako ništa drugo, sjetite se mene i uvijek ćete znati da niste najveći sanjar. :) 

*JESEN STIŽE, DUNJO MOJA*

E, bome da... za samo par dana i službeno će doći jesen. Još jučer smo se kupali do mile volje, nosili kratku odjeću i jeli sladoled, a već sada nikamo bez jakne, često i kišobrana. Kao i sve u životu (barem meni) jesen je stigla tiho, na prstima ali brzinom ferrarija haha U trenutku kada pišem ovaj post slušam ljetne pjesme koje se same vrte na youtubeu poput Meni se s tobom, Vrti mi se, Temperatura i sl. haha Da, za mene ljeto još uvijek nije završilo očito. Ali ponajviše samo što se tiče glazbe, jer škola traje sve u 16 haha Vremenski, ljeto više definitivno nije haha. Ni ne pomišljam da pođem na spavanje bez dekice kolko mi je hladno haha Da, jesen je stigla, a s njome i novi izazovi, stoga samo hrabro i pametno! :)

Berbu smo obavili prošlu subotu kao i velika većina ljudi bar u ovom mojem kraju haha I pogodite što: ustala sam se u pola 7 jer smo htjeli što prije pobrati grožđe, ali kiša se spustila pa smo brali tek poslije 9 h. Naravno, sve smo stigli, kasnije je bilo lijepo sunčano, stoga s razlogom mogu reći da je to bila još jedna lijepa berba... :) Doduše ja sam bila jako umorna, nisam se naspavala kako spada cijeli taj tjedan pa sam u goricama odspavala kakvih sat-dva kad je bilo prilike :D

Malo slikica s ovogodišnje berbe :)

Međutim, te subote navečer više nisam bila umorna, nego baš nabrijana za tulum pa... se skupila ekipica i zaružila kak ja to volim reći do 5 ujutro haha Samo najjači ostaju do kraja :D Uglavnom da, bilo mi je preeedobro za vikend, pola nedjelje sam prespavala, stoga mi je ponedjeljak i škola došla u roku keks. A u ponedjeljak prva 2 sata imam tjelesni... Što da kažem, novi profesor je malo strog, no mislim da ćemo naučiti puno vježbi od njega. A to koliko naporno na tjelesnom zna biti zasigurno vam govori činjenica da jedva hodam, podižem torbu pa i dišem haha Svako rebro, mišić i kost osjećam. Sad shvaćam zašto su moji iz razreda prošli tjedan jaukali i jedva hodali po školskim stepenicama (mene nije bilo u pon u šk jer sam polagala propise).

A ništa, sutra je srijeda, u četvrtak vodim redovni program na radiju jer imam malo sati pa vremenski stignem, u petak imam svoju emisiju za mlade"Bijele starke", u subotu isto vodim redovni program, pa učenje, domaće zadaće i ovaj tjedan će završiti :)

Danas sam imala zadnje predavanje iz prve pomoći za vozački, čekam da mi jave kad će biti ispit, a vožnju ću početi odrađivati u studenom vjv... :)

Nadam ste da ste mi vi dobro, a ja vam samo mogu najaviti da ću čim uhvatim malo više vremena napraviti jedan post s mojim outfitima za školu, van, ljeto, zimu... što već mi padne na pamet haha Budući da jako volim modu, željela bih i da taj djelić mene bude objavljen :) Također, planiram napisati postove o stranim državama/gradovima koje sam posjetila da znate što bi bilo dobro pogledati ako se ikad nađete tamo i sl. Čujemo se uskoro, do tada vam želim svu radost ovoga svijeta :)

*POLOŽILA PROPISE!*

Da, nisam se javljala neko vrijeme... kakvih tjedan dana, ali sad sam tu! Svo slobodno vrijeme posvetila sam učenju i rješavanju primjera ispita kako bih mogla položiti ispit iz "Prometnih propisa i pravila" u sklopu moje autoškole. I da, položila s prve i presretna sam! Možda to nekome ne bi bila neka velika stvar, ali meni znači puno. Pao mi je ooogroman kamen sa srca, kak ja volim reći: jedna briga manje haha

Čeka me još prva pomoć, baš sam danas imala prvo predavanje (uz praktičnu vježbu), a vožnja tek u studenom, budući da u prvom mjesecu punim 18 godina, a po novim pravilima ispit iz vožnje možete polagati tek kada imate 18 godina :) Zašto pišem ovaj post? Pod broj 1 jer se dugo nismo čuli haha i pod broj 2 ako bude netko uskoro išao na vozački da zna otprilike što ga očekuje. Naravno, svaka autoškola funkcionira na svoj način, ali sve vam je to u globalu isto. Ista pravila vrijede za sve :)

Pa što se tiče propisa, trebali biste dobiti knjigu "Postani vozač" koju izdaje HAK. Lijepo učite iz te knjige. Knjiga ima hrpetinu informacija, a većinu stvari dovoljno je samo jedanput pročitati. Ono što je ključ svega jest da rješavate sve moguće primjere testa na koje naiđete. Pritom morate paziti na to da dosta njih zna katkad biti krivo ispravljenih, stoga je bitno da nađete neki pouzdani izvor (knjigu ili pitate svog predavača) kako biste se uvjerili u točan odgovor na pojedino pitanje s čijim točnim odgovorom se baš i ne slažete i sl. :)

Ja sam imala zaista odličnog predavača i on nam je na USB-u dao dosta testova, a i na samoj nastavi u sklopu autoškole smo kakvih 4 dana rješavali samo primjere testova i to mi je jako puno pomoglo. Prijatelji koji su položili propise par tjedana prije mene, predložili su mi odličnu aplikaciju koju možete skinuti preko Google playa na svoje mobitele, a zove se logično: "Autoškola" haha Aplikacija izgleda ovako da znate koju skinuti ako slučajno bude nedoumica... :)

Moram reći da sam izuzetno zadovoljna s ovom aplikacijom, iako mi je trebalo neko vrijeme da položim test na ovoj aplikaciji jer su pitanja bila teže od onih na koje sam navikla. Ima super slika, možete ih zumirati kad rješavate pitanje, a kad dođete polagati baš pravi ispit slike su obično dobre veličine i sve se da lijepo vidjeti, barem je tako bilo kod mene :)

Što da vam još kažem, za provježbati raskrižja vam je super stranica ZG-4. Tu stisnite "Prednost prolaska 60 pitanja" i provjerite kako vam leže raskrižja. Za početak trebate primijetiti od strane koga je reguliran promet na raskrižju: policajac ili ovlaštena osoba, semafor, prometni znak ili pravilo desne strane. Po tom redu gledate, jer ako primjerice imate semafor na kojem je crveno svjetlo, znak stop, a policajac vam znakom pokazuje da je vama dozvoljen prolazak, vi ćete nastaviti voziti uz povećan oprez. Prioriteti idu upravo ovako kako sam ih prethodno nabrojila :) To naučite i dobar dio raskrižja riješit ćete zahvaljujući samo tome :) Zapamtite da je jako bitno da shvaćate raskrižja, jer ako pogriješite samo jedno raskrižje na pravom testu, padate cjelokupan ispit bez obzira na iznos bodova. Ali raskrižja zaista nisu teška. Meni je to bio čak i najlakši dio testa, a i stalno se vrte gotovo iste slike po svim testovima...

Ne znam što bih vam još mogla reći u vezi toga... E da, test ima 38 pitanja te ukupno nosi 120 bodova, a 108 je dovoljno za prolaz. Međutim kao što sam već napomenula ako primjerice imate 110 bodova, a krivo ste riješili pitanje s raskrižjem, nažalost, padate. Najbitnije je da se skoncentrirate, uzmete si dovoljno vremena za pripreme i ne paničarite! Sve će biti dobro :) A i ako padnete, znajte da se svima može desiti, nije kraj svijeta. Drugi puta ćete se bolje pripremiti i probati položiti :) Samo učite, vježbajte po primjerima testova i mislite pozitivno :) Ne treba vam dodatan stres, iako meni je srce ubrzano lupalo kako sam se približavala kraju testa, ali sasvim je normalno biti uzbuđen :) Na kraju krajeva, svi smo mi ljudi od krvi i mesa :)

Bilo da si već iskusan vozač, mladi vozač ili ćeš to tek postati, jedno zapamti:

 Ako piješ, ne vozi!

***

Što se tiče mene, inače sam dobro. Sad se stvari polako vraćaju u normalu, već su počele prve školske obaveze, dosadne obrade, domaće zadaće i sl... Uglavnom, sve ono što mi učenici obožavamo :P Još uvijek imam svoju emisiju za mlade "Bijele starke" na Radio Ludbregu (93,4 MHz), a baš sutra vodim i redovni program od 12h do 15h budući da imam samo 4 sata u školi jer još raspored nije posložen kak spada :) Još nisam nastavila s vježbanjem, nadam se da ću sutra... bolest me spriječila pa je počela škola, pa sad vozački, ali naći ću ja vremena i za to haha Moram, zdravlje je u pitanju i još puuuno toga dobroga što redovito vježbanje i zdravija prehrana donose :) Želim vam ugodan vikend koji se sve više i više bliži :) Čujemo se uskoro :)

*POČELA JE ŠKOLA...*

Eh, da... počela je škola. Prebrzo je došlo, naravno. Kao i svake godine. Ove najbrže do sada, barem meni. Ljetni praznici su završili, ljeto također ide kraju... Nema više odlaska na spavanje tek u 3 ujutro, cjelodnevnih gledanja omiljenih serija ili trosatnog preslušavanja omiljene glazbe. Svemu zabavnome došao je kraj... Ili ipak ne? Naravno da ne! I u školi može biti dobro. Ne vrti se sve oko upijanja novog znanja. Zato su tu prijatelji, zezancija pod odmorom, kave poslije nastave i sl. :)

Idemo probati smanjiti tipkanje po mobitelima ove godine, može? :)

Ono što sam željela istaknuti u ovome postu jest da ostanete iste osobe. Bilo da tek krećete u srednju školu, bilo da ste sedmaši, maturanti ili krećete na faks. Ostanite isti. Nemojte se mijenjati zbog drugih. Promjene su super, ali samo AKO SE TI SAM/SAMA ŽELIŠ PROMIJENITI! Naravno, ako ste svjesni da zaista imate neke loše navike, probajte se potruditi i svesti ih na minimum. Probajte češće pisati domaće zadaće, manje te u konačnici potpuno prestati ogovarati druge i sl. 

Najbitnije je uvijek ostati svoj. Iako ćete se možda sada trebati uklopiti u neko novo društvo, uvijek zadržite one svoje posebnosti, ono što vas razlikuje od drugih, ono nešto što imate samo vi. Nemojte se previše truditi drugima se svidjeti. Prave prijatelje obično ćete i steći spontano na temelju vaših sličnih interesa, stavova i stvari koje volite ili pak ne volite. U životu je sve jednostavno, samo smo mi ljudi naučeni sve dodatno komplicirati. Jer zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano? :) Poznato? E, da... takvi smo skoro svi. 

Mislim da je došlo vrijeme da stanemo na loptu, sagledamo stvari iz različitih kutova te probamo ići svojim putem bez da druge na tom putu povrijedimo. Samo pametno, staloženo i s pažnjom posvećenom i drugima, ne samo sebi. Ključ je u tome. Balans. Između svojih i tuđih potreba. Bilo da su to potrebe/želje prijatelja/prijateljice, dečka/cure, mame/tate, brata/sestre i sl. Uvijek misli na sebe, ali osvrni se i na druge. :)

Budite pošteni. Bez obzira na sve. Istina, možda je pošteni put popločen trnjem i samo pokojom ružom, ali vjerujte na kraju toga puta nalazi se predivna livada puna cvijeća. Pravog, prirodnog, iskrenog i nevinog cvijeća. To pravda i poštenje donose. Na kraju se uvijek isplati biti pošten. Jer što god imate, znate da ste na pošteni način došli do toga i uvijek možete biti ponosni na sebe. Čak i ako imate puno manje nego netko tko nije igrao pošteno. Ali, vjerujte vaše će trajati zauvijek, a njegovo neće ni upola toliko... Život uvijek sve vrati, a poštenje se uvijek isplati :)

Da ovaj post ne bude predugi, da kažem najbitnije: Želim vam što bezbolniji i sretniji početak nove školske godine! Želim vam puno radosti, novih zanimljivih znanja, dobrih i iskrenih prijatelja te dovoljno vremena za sve što volite. Zapamtite da vremena uvijek ima, a na vama je da si ga pravilno rasporedite :) Sve se stigne, kad se hoće. Uživajte i držite se. Evo, sutra je već utorak, uskoro će srijeda, četvrtak, petak i... škola je gotova za ovaj tjedan :) Čujemo se uskoro :)

*MOJE NAJMILIJE STVARI ZA LJEPOTU*

(šminka, parfemi, lakovi za nokte, njega lica)

Danas sam s vama odlučila podijeliti ono što volim. Nitko mi nije platio da promoviram određeni brend, ovaj post pišem isključivo da vidite što koristim od šminke, parfema i sl. :) Nadam se da će vam se svidjeti.

1. ŠMINKA

Svi koji me poznaju znaju da se ne šminkam pretjerano, volim umjereno :) Dakle, stavim BB kremu za masnu kožu (ova izdužena tuba) koju sam kupila na preporuku frendice i jako sam zadovoljna s njom. Lijepo matira, ne sjajiš se ko božićno drvce i dobro prekriva. :) Zatim obično nanesem sjenilo, trenutno sam zaljubljena u ovu essence ROSES paletu koju sam si nedavno kupila <3 A jako volim i bijelu i zelenu nijansu :) Onda stavim maskaru, na slici možete vidjeti koje 3 koristim. Usudim se reći da je AVON maskara najgušća, dok CATRICE maskara počešlja trepavice i malo ih izduži, a ova nova essence koju sam kupila na preporuku cure sa bloga http://candymakeupgirl.blogspot.hr/ koju možete pratiti i na fejsu -> Candy Makeup Girl jako lijepo izduži trepavice i baš im da neki dašak elegancije :) I na kraju stavim sjajilo, trenutno mi je najdraže od essenca XXXL shine u svijetloj nijansi. Ili stavim ruž, jako volim AVONOV i essensov, volim te nude nijanse <3 A ako ne stavim ruž niti sjajilo, niti tekući ruž, onda stavim MAYBELINE baby lips koje su mi stvarno super, ruževi koji njeguju <3 Ili jednostavno MELEM u sticku zimi, a po ljeti može i plavi balzam za usne iz Kozma :) I to je to što se tiče šminke - jednostavno kao što sam i rekla, a opet meni sasvim dovoljno. :) Što se tiče skidanja šminke, koristim vodu i olea sensitive vlažne maramice jer me od drugih peče lice, jer imam osjetljivu kožu. Iako ponekad me zna peći i od ovih pa namažem taj dio lica becutan ili nivea baby kremicom :)

  

 

2. PARFEMI

Moj omiljeni parfem je Wonderstruck od Taylor Swift. Jako lijepo miriši, lagano, osvježavajuće, a opet zavodnički <3 Od ostalih parfema, mirisom su me oduševili Beyoncin RISE, ali tamnije pakovanje. Svjetlije i malo veće pakovanje isto lijepo miriši, ali nema jako intenzivan miris i dosta kratko se drži na koži. UNTOLD sam kupila svojoj mami nedavno za rođendan, očarana je i ona i ja. Essence like a first day in a spring obožavam nositi na proljeće, a trenutno mi je srce ukrao novi parfem iz njihove kolekcije like a day in a candy shop. Iako su to sve essensove toaletne vode, vjerujte mi, jako dugo drže na koži i zaista su izvanrednog mirisa, posebice ovaj novi candy. Još volim Galla toaletne vode isto jakog mirisa i kvalitete kao parfem, Sensual miris, to nisam fotkala jer mi je sve prazno, a i ne znam da li će se to još prodavati, jer u Kozmo prodavaonici di ja kupujem toga više nema... Ali inače su zgodni za kupiti nekome za rođendan ili kupiš sebi pa imaš u torbi jer su manjeg prozirnog pakovanja, kao da su zapakovani u izduženi dijamant i jako su praktični :) Nadam se da ću ih uskoro opet vidjeti i kupiti, ali kažem candy me trenutno oborio s nogu, obavezno probajte ;)

 

3. LAKOVI ZA NOKTE

Doma imam hrpetinu lakova za nokte, kao i većina cura, ali ipak samo su neke nijanse omiljene... :)

Nude nijanse i šljokiceee

ove 3 nijanse su mi najdraže i već moram kupit nove polako :)

2 najdraže vesele nijanse

I nigdje bez bijele :) Ovu gustu bijelu volim kombinirati sa šljokicama, a prozirna je za svaki dan :)

4. KAKO SE RJEŠAVAM PRIŠTIĆA?

Otkad sam krenula u 5. razred i došla u pubertet, imam problema s prištićima. Kroz godine su se mijenjala mjesta pojavljivanja, na početku čelo, sada obrazi, te oblik, prvo manji i brojniji, sada veći ko flekice. Probala sam sve i svašta, ali najviše mi pomaže i jaaako sam sretna sa svojim licem danas, zahvaljujući LAROSHE-POSAY proizvodima. Jesu malo skuplji, ali su zaista kvalitetni. Odlično pašu mojoj masnoj koži, ne maste ju dodatno. Prvo umijete lice vodom, nanesete gel i isperete ga i osušite lice tapkanjem ručnika. Nakon toga samo premažete lice u tankom sloju gelom u tubici što se brzo osuši i imate osjećaj da vam je koža suha, meka, taman kako treba biti, a ne masna kao što neki gelovi znaju napraviti... :)

To bi bilo to od ovog posta, nadam se da vam se sviđa i da sam vam barem malo pomogla u odabiru šminke, parfema ili lakova. Imajte na umu da nemamo svi isti tip kože te ukus pa je sasvim normalno da svima neće odgovarati maskara koju ja koristim, parfem koji obožavam ili gelovi za umivanje lica. Ali uvijek vrijedi probati! Kupite manje, jeftinije pakovanje i isprobajte, samo tako ćete znati da li vam taj proizvod odgovara ili ne :)

E, da, zamalo sam zaboravila. Na Facebook stranici moje radio-emisije "Bijele starke" je u tijeku nagradna igra koja traje do subote, 10.9.2016., stoga ako želite osvojiti proizvode sa slike, zaigrajte igru na  Bijele starke :)