*DEAN PELIĆ, NJEGOVA STRANA PRIČE TEBI*

Današnji post odlučila sam posvetiti knjizi koja je ujedno i naslov ovog posta. Dakle, bit će to moje mišljenje na pročitanu knjigu, mišljenje o djelu (kako to zovemo u  školi) :) Ovaj post bit će prepun citata iz knjige jer ne želim da propustite ove odlične rečenice, ovo je život! 

Za one koji ne znaju tko je to Dean Pelić, slijedi par informacija u kratkim crtama. On je inače iz Umaga, međutim Klasičnu gimnaziju završio je u Pazinu, a studij menadžmenta, marketinga i turizma na Zagrebačkom sveučilištu. Inače, bavi se manekenstvom te je u skladu s time putovao mnogim europskim gradovima poput Milana, Pariza i sl. U travnju 2015. počinje raditi kao voditelj u emisiji "TV Bingo" gdje ga još i sada možete gledati.To bi bilo ukratko to o autoru, a sada prelazim na knjigu... :)

Iskreno, preko Deanovog Facebook profila na kojem pratim njegove objave, saznala sam za "Njegovu stranu priče Tebi" i kad sam ju prije koji dan ugledala među izdvojenim novijim knjigama u mojoj knjižnici, bila sam presretna. Za dva dana vratila sam se u knjižnicu i vratila knjige kako bih mogla posuditi već spomenutu knjigu jer gotovo nikad nemam manje od 4 knjige kod kuće, a toliki je maksimum koji možete posuditi. Uglavnom, korice su mi se sviđale, ali UVIJEK mi je bilo bitnije što u knjizi piše, a ne slike, fond ili sl. 

Knjigu sam pročitala u 2, 3 dana i bila sam toliko oduševljena njome da sam svako malo kad bih pročitala kakvih 70-ak stranica morala poslikati predobre citate koje ne želim zaboraviti i podijeliti ih s dragim prijateljima. Kako sam ju više čitala i približavala se kraju, bila sam smirenija i smirenija, da sada na kraju kad sam ju pročitala više uopće nemam problema. A sad se pitate pa s čime si imala problema? E pa naravno, reći ću vam. Moj problem jest (bio) to što imam 17 i pol i dosada nisam imala dečka. Možda to nekome ne zvuči čudno i problematično, ali meni jest. Posebice zato što svi oko mene imaju nekog i u blizini se ljube, grle, maze, a ja... sve to gledam i mislim si... pa dobro, zar sam ja toliko loša? Zar stvarno ne postoji nitko kome se sviđam? Zašto me nitko osim moje obitelji i pokojeg prijatelja/prijateljice ne voli? 

I onda sam pročitala ovu knjigu i sada s ponosom mogu reći da sam sretna. Da me više uopće nije briga što sam solo. Znaš zašto? Zato jer ne pristajem na minimum koji drugi nude i koji je postavljen u društvu pod "normalno". Spremna sam nekome dati sve od sebe ako je taj netko spreman na isto. Čitajući Deanova promišljanja, shvatiš da je SVE tvoj izbor. Ti biraš da li ćeš biti u vezi. Ti biraš da li ćeš biti solo. Sve je na tebi. I stvar je samo u tebi ako izabereš krivo. Stoga, drago mi je da nemam nikoga zasad, da sam single. Draže mi je to nego da imam neku "vezu" koja to uopće nije. Nekog s kime sam si samo dobra pred drugima, nekog kome ne mogu reći sve, nekog tko me više guši svojim glupim izjavama nego tješi kad mi je potrebno. Takav dečko mi ne treba... :)

Ljudi, cure, pazite sad: Dean je isto solo! Doduše barem je bio za vrijeme pisanja te knjige haha Uglavnom, što želim reći, imao je cure i u knjizi je potanko napisao i opisao pojedine tipove cura, kako su ga one razočarale, što je njemu bitno kod cure i sl. I zaista, kad čitaš ovu njegovu knjigu shvatiš da NISU SVI DEČKI ISTI! Da zaista postoji frajer i muškarac. (Ako ne znate razliku, čitajte Deanovu knjigu i on će vam to dobro objasniti) 

Čitajući knjigu shvatiš da ima zrelih muškaraca, onih koji se znaju ponašati prema ženama/ djevojkama. Onih kojima nije bitan samo fizički izgled. Onih kojima je pamet najbitnija. Onih koji znaju što žele i ispod koje granice ne idu. 

„Zaljubljujem se u pamet. U tvoj karakter. U drugačije razmišljanje toliko slično mojem. Zaljubljujem se onda kada ne znaš što bi rekla, ali me ipak ostaviš bez teksta. Zaljubljujem se onda kada nisi dobra u kuhanju, ali ipak izvučeš fenomenalnu večeru da poželim još. Zaljubljujem se u tvoju energiju; u ono što osjetim u trenutku kada sjedimo i šutimo. Ne jer moramo, nego zato jer želimo. Zato jer nam je odlično. Čak i u tišini. Zaljubljujem se onoga trenutka kada bi najradije sjela i plakala, ali ipak stisneš zube jer znaš da od plakanja nema koristi. Onoga trenutka kada sve vodi k tome da ćemo se posvađati, ali ti nekako uspiješ stati i razmisliti. Ne kako ćeš to riješiti u svoju korist, nego kako ćemo mi to riješiti. U našu korist. Zaljubljujem se onoga trenutka kada mi prilaze lijepe cure. Brdo lijepih cura. A kada mene za to nije briga. Jer znam da ja imam najljepšu. Meni. Ne njima. Ne nekom. Ne na svijetu. Meni.“

Jednostavno, što da vam još kažem osim da sam iskreno očarana knjigom, da vam svima preporučujem da ju pročitate, bilo da ste cura ili dečko. Muškarac ili žena.

Ženama će dobro doći da čuju drugu stranu priče i da otkriju da svi muškarci NE MORAJU i NISU  isti! Žene će preko ove knjige naučiti da uvijek trebaju tražiti najbolje, ne pristajati na prosjek, da budu nekome druga ili zamjena, već da jednom čovjeku moraju biti jedna i jedina. Najljepša i samo njegova.

S druge pak strane, muškarci će naučiti kako se ponaša pravi muškarac i kako da ne budu samo frajeri, ako to žele naučiti, naravno. Preko Deanove priče, shvatit će da nisu jedini koji su solo jer traže pravu ljubav, a ne avanturu za jednu noć kao frajeri. Naučit će kako pravi muškarac tretira ženu, koje su njene prave vrijednosti i kako joj nije bitno dati sve, već sve od sebe.

Za kraj ću vam još reći da Deanove kolumne možete čitati na Index Rogue i da ovdje možete pogledati njegov blog. :) 

http://deanpelic.com/