*KAMO IDE OVAJ SVIJET?*

Danas sam s vama odlučila podijeliti jednu situaciju, točnije razgovor kojem sam nedavno nazočila. Ubrzo ćete shvatiti čemu takav naslov... Pa krenimo!

Jedne večeri prilikom izlaska, kad je već bilo jutro i popriličan broj ljudi (čitaj svi) se napilo, čekam ja tako vani ispred ulaza u klub da dođu moji a istovremeno da uhvatim malo svježeg zraka, jer svi znate kako je zagušljivo u klubovima... ugl i tako priđe meni jedan stariji gospodin i počne pričati... trenutno nebitno što, da ne idemo u detalje, glavni likovi ove priče su dečki koji stoje s moje lijeve strane. 3 dečka od kojeg je jedan užasno brbljav i "pametan", drugi sramežljiv i tih, a treći jako hrabar. I tako ovaj treći meni priđe i tapša ovog drugog i kaže: "Čuj, sviđaš se ovom dečku. Hajde reci joj što si joj mislio reći." (obraća se njemu) Ja zdravorazumski zaključivši da drugi dečko ne misli tako nešto, a i bez samog htjenja sličnog, kažem ovo trećem : "A ti ga malo zezaš." I više ni riječi. Od te dvojice. I sad dolazimo do glavnog aktera, ovaj prvi "pametan" počne objašnjavati valjda drugom dečku, mada je izgledalo kao da priča obojci: "Čuj, uzmi si ovu djevojku, nju još niko nije, ove sve kod mene (u mjestu gdje on živi) su same ku*ve, već sa 16 su dale." Što sam ja radila za to vrijeme? Pričala sa starijim gospodinom sa početka priče koji me između ostalog pitao koliko imam proljeća te da li imam dečka gdje je ovaj "pametan" mamlaz dobio potrebne informacije da bi mogao obznaniti maloprije spomenuti zaključak ostaloj dvojici. Da, sve sam čula. Od riječi do riječi. Kako sam se osjećala? Najradije bih ih tako napuljskala da ne bi više znali kako se zovu. A što sam učinila? Pravila se kao da nisam ništa čula, i dalje nastavila razgovarati sa starijim gospodinom koji mi btw. nije dao mira te sam i dalje ponosno stajala u svojim crnim štiklama zbog kojih nakon 6-erosatnog stajanja više nisam mogla plesati...

I sad vas ja pitam: Kamo ide ovaj svijet?? Zar je dobro ljude gledati samo kao seksualne objekte, biti ponosan ako si prvi frajer s kojim je ona vodila ljubav, iako tebi to ništa ne znači? Bitno je samo što ćeš se ti drugi dan moći hvaliti frendovima da si joj bio prvi, a ona tebi tko zna koja... Stvarno? Tome treba težiti u životu? Ako netko tako smatra zaista je jadan. I ništa više.

Pa ljubav je nešto čarobno, čovječe. Ne može ju kupiti jedna noć provedena zajedno u krevetu. Noć bez osjećaja. Ne može. Što god neki frajeri mislili, ljubav nije tako jeftina. Barem ne kod većine cura. Barem ne kod onih pravih. Barem ne kod cura koje drže do sebe i čekaju onog pravog, a ne frajera koji jedva čeka da spava s njom, a drugo jutro joj se neće ni imena sjećati...

I zato vam kažem: Nemojte! Dečki NEMOJTE tako razgovarati pred curom / curama. Nemojte tako razgovarati ni samo u muškom društvu. Nemojte tako gledati ljude. Fizički. Jednostavno nemojte. Jer na kraju krajeva, što imate od toga? Takve stvari prođu brzinom svjetlosti, ali prave vrline osobe poput darežljivosti, duhovitosti, suosjećajnosti, spremnosti da drugima pomogneš... takve su osobine trajne. Naravno ako ih ta osoba njeguje i ako vi to činite zajedno s njom :)

A sad, cure moje... Vi također NEMOJTE davati svoje tijelo po jeftinoj cijeni nekim frajerima kojima je samo seks na pameti. Sjetite se, molim vas, sjetite se Deana Pelića. Pročitajte "Njegovu stranu priče Tebi" ili barem pročitajte moj nedavni post o knjizi. Tamo ćete vidjeti citate iz njegove knjige i shvatit ćete, nadam se, što je to ljubav. 

Ajmo biti i postati mladi ljudi koji su inteligentni, koji traže u ljudima uvijek ono najbolje (jer uvijek bar nečeg dobroga ima), a ne da jedva čekaju da im nađu mane i zbog toga ih osuđuju. Mladi koji znaju cijeniti pravu istinsku ljubav. Za koju treba vremena. Jer dobro je rekao Bruno Šimleša: "Ne postoji ljubav na prvi pogled. Možemo se samo zaljubiti na prvi pogled, a to svakako nije isto." Kad nekog volite, volite sve što dolazi s tom osobom. Njegove vrline i mane. Volite ga unatoč ponekom prištiću koji izbije na njegovom licu, unatoč njegovoj lijenosti da očisti svoje blatne cipele koje je uprljao kad je išao prijatelju u vonograd i sl. Ali isto tako volite njegov predivan smisao za humor, njegov blistav osmijeh koji vas uvijek obori s nogu... jednostavno volite čitavog njega! A kad ste u nekog zaljubljeni, ta osoba je za vas savršena... bez mana, irealna... jer takva savršena osoba uistinu ne postoji. Iako se ona posvađala s najboljom frendicom vi ju uvijek branite i u vašim je očima njena frendica bespotrebno napada. Iako ona možda ima pomalo klempave uši, vi vidite savršenu simetriju njenog lica i predivan oblik ušiju. Što god ona napravila, očarat će vas. Vi ste naivni i zaslijepljeni... vi ste zaljubljeni!

Evo, nadam se da sada razumijete razliku između zaljubljenosti i ljubavi. Da sada znate kakvih danas mladi ima i da vi takvi (mislim na loše) nećete biti. Imate mozak. Svi ga imamo. Onda ga koristite, dragi ljudi! Ne nasjedajte na zamke i uvijek budite mudri. Sretni. Zadovoljni. Smireni. Voljeni. I vi također volite. Jer ljubav čini svijet ljepšim <3